Mi nismo ljudi koji planiramo, organiziramo putovanja, mislimo daleko unaprijed. Prepušteni smo stihiji života, bez jasne ideje što bismo i kako trebali. Možda tek povremeno sanjamo o nekoj destinaciji, o potrebi da stvaramo zajedničke uspomene, da nam putovanja donesu nove priče. Ali uglavnom se držimo ustaljenih obrazaca, odlazimo uvijek na ista mjesta, rijetko se odvažimo na pustolovinu, koliko god je intenzivno priželjkivali. No, želje srećom traju kratko. I željeti i htjeti postalo je naporno.
Neću reći da sam odlučila, no recimo da imam ideju kako bih se u sljedećoj godini trebala suočiti s kaosom u svom životu. Što znači pospremiti sve ormare i police za knjige. Koje vjerojatno najtočnije odražavaju kakva sam zapravo osoba. Neuredna, stihijska, od trenutačnih, površni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....