“O, Marijana, slatka mala Marijana! Tebe ću čekat’ ja dok svane dan”, zapjevali su jučer Mirjana Bohanec Vidović i Otokar Levaj, koji glumi brata gospodina Fulira, na snimanju prve scene serije “Dnevnik Velikog Perice”, u produkciji Croatia filma koji seriju snima za HRT, a koja je svojevrsni nastavak kultnog filma “Tko pjeva zlo ne misli”, smimljenog prije točno 50 godina.
Redatelj serije je Vinko Brešan, autor Albino Uršić, a scenaristi su Renato Baretić, Emir Imamović Pirke i Albino Uršić.
- Bude se sjećanja na taj divan film i divan posao koji smo tada odradili u suradnji s Krešom Golikom. Fale mi moji prijatelji, Relja, Mia i Franjo, i žao mi je da ih više nema da zajedno igramo i ovu seriju. Ali nadam se da će i ovo biti jako interesantno publici. Scenarij je jako zgodan, a opet i pjevamo. Veselim se i poslu nakon dugo vremena. Sjajno je raditi s gospodinom Brešanom i kolegama koji su odlični glumci. Za mene u ovim godinama je ovo jedan veliki događaj – rekla nam je gospođa Bohanec Vidović nakon uspješno snimljene prve scene.
Snimanje je počelo u jednoj privatnoj kući na Mlinarskoj cesti u Zagrebu, no to je tek jedna od oko 35 lokacija na kojima će se snimati serija. Procjenjuje se da će filmska ekipa uspjeti obići sve te lokacije i imati materijale do kraja kolovoza, a “Dnevnik velikog Perice”, inače prvi takav projekt koji je nakon koronakrize počeo u Hrvatskoj, će na male ekrane doći vjerojatno u jesen 2021. godine.
Kuća u kojoj se serija snima pravi je vremeplov u sredinu 60-ih godina, odnosno u 1964. godinu. - Baš zbog te konkretne vremenske odrednice je bilo prilično izazovno napraviti autentičnu atmosferu - kaže nam scenografkinja Željka Burić, pa nastavlja: - To su bili počeci modernizma, kasne 60-e su estetski već prilično drugačije - priča, dodajući da se u to vrijeme grad već počeo razvijati, prešao je prugu, i počele su se graditi zgrade u današnjoj Vukovarskoj, a tadašnjoj Ulici proleterske brigade.
- Bilo mi je važno da se lokacijski izvučemo iz Gornjeg grada, u kojem je napravljen film. A to nam je odgovaralo i scenaristički jer imamo vojna lica, miliciju, likove koji se uklapaju u neke tada čak i periferne dijelove grada – priča nam scenografkinja Burić.
Stan u kojem su počeli snimanje je, kaže, kopija originalnog stana iz filma, ali 30 godina nakon. Stan su iznajmili potpuno prazan, a za snimanje ga opremili s između 2500 i 3000 predmeta, koje su mjesecima nabavljali u pohodima na Britanac, Hrelić, oglasnike svih vrsta i stare kuće koje su na prodaju. - Mjesecima smo tražili neke stvari, a puno su nam pomogli i iz Muzeja grada Zagreba, gdje čuvaju neke od predmeta iz originalnog filma. Nisu to novčano vrijedni predmeti, ali sentimentalno jesu. Ovo nam je prva, ali i najintimnija lokacija snimanja jer tu žive glavni junaci pa prostor puno govori o njima – kaže.
Otkriva nam da će se, što se tiče gradskih lokacija, film među ostalim snimati i na mjestima na kojima je nastajao “Proces” Orsona Wellesa, sniman 1961. i 1962. - Tako da su neke od lokacija reminiscencija na taj film, u kojem je malu ulogu imao i Relja Bašić. Takve bi detalje teško primijetio prosječni gledatelj, no zanimljivo ih je znati – zaključuje Burić.
