Iako noći već više od godinu dana provodi na ulicama Gothama, mlateći se s kojekakvim bandama i hvatajući raznorazne kriminalce, Bruce Wayne polako, ali sigurno klone duhom. Ožiljci i masnice na njegovim leđima i plećima svjedoče da njegove ekskurzije nisu bez efekta, međutim situacija u gradu nikako da se značajnije promijeni. Dapače, čini se da je sve gora i gora. Činjenica da se najmlađi potomak nekoć velike dinastije mora preoblačiti u antropomorfnog šišmiša kako bi policiji pomogao u borbi protiv kriminalnog elementa sugerira da je Gotham truo i da propada. I dok Batman pokušava sanirati ranu, jedan drugi žitelj grada odluči da ono što je pokvareno treba eliminirati, i to trajno.
Američki redatelj Matt Reeves ("Cloverfield", "Planet majmuna: Revolucija", "Planet majmuna: Rat") u svome filmu "The Batman", novoj priči o slavnom istoimenom superjunaku izdavačke kuće DC, želi korupciju pozicionirati kao najveće zlo koje mori moderan svijet. Reevesov Gotham toliko je korumpiran da svaka borba protiv kriminala djeluje kao Sizifov posao ili kao dvoboj s hidrom. Većinu osoba na pozicijama moći Reeves prikazuje kao koristoljubiv ološ kojemu nije stalo do ničega osim dobrog provoda i lake love. Nije ni čudo da stranice dnevnika Brucea Waynea (Robert Pattinson) zrače pesimizmom. Uz svu tehnologiju i resurse koje ima na raspolaganju, njegovi napori da Gotham očisti od smeća padaju uglavnom na neplodno tlo.
Tu na scenu stupa Riddler (Paul Dano). Neopterećen društvenim konvencijama, on u borbu protiv korupcije kreće naoružan nepokolebljivom voljom da sahrani sve one koje drži odgovornima za stanje u gradu. Na motiv zlikovca koji ubija druge zlikovce jer sebe smatra moralno superiornim na filmu smo naletjeli već mnogo puta i Reeves ga u "The Batmanu" koristi kako bi gledatelja stavio u nezavidnu poziciju - želi ga natjerati da (do određene mjere) navija za ubojicu. Istina, ubojicu onih koji sistematski uništavaju društvo, ali svejedno ubojicu.
Crn pogled na policiju i sudstvo
Dano je glumac velikog raspona i to se u njegovoj izvedbi vidi u praktički svakoj sceni. Način na koji tijekom filma mijenja svoj glas osobito je efektan i Riddleru daje nadrealnu notu. Riddler je teatralan, u to nema sumnje, međutim manje nalikuje zabavljaču iz Las Vegasa, a više kakvom teroristu koji o sebi i svojim dijela otvoreno pripovijeda na internetu. Reeves se u prikazu Riddlera oslonio na događaje iz stvarnog svijeta, pa tako Riddler ima profil na imaginarnoj društvenoj mreži i 500-tinjak sljedbenika čija korisnička imena otkrivaju da je riječ o pojedincima koji također vjeruju da elite društvu nanose štetu. Paralele između njega i serijskih ubojica s dominantno ekstremne desnice nisu teške za uočiti.
Riddler na mjestima zločina Batmanu ostavlja zagonetke kako bi ovoga natjerao da dobro promisli o gradu u kojem živi, ali i o svojoj obitelji. Reeves u "The Batmanu" odstupa od uobičajene vizije obitelji Wayne kao dobrotvora te i nju baca u blato s ostalima, što duboko uznemiri mladog Brucea. Riddlerovo intelektualno nadmetanje s Batmanom nije osobito inventivno rješenje, a i uvelike je lišeno napetosti jer Batman vrlo brzo pokaže da je dorastao zadatku. Kada se radi o igrama mačaka i miševa, ratovi mozgova protagonista i antagonista u filmovima Davida Finchera "Sedam" i "Zodijak" znatno su napetiji i svrhovitiji.
Batman tijekom potrage za Riddlerom zakoračuje u podzemlje Gothama te otkriva koliko je u godini dana borbe protiv kriminala zapravo malo napravio. Istaknuti članovi podzemlja Carmine Falcone (John Turturro) i Oz (Colin Farrell) praktički mu se smiju u lice jer im ni on, ni policija ne mogu prišiti ništa. Dakako, pomaže im činjenica da su državni odvjetnik i brojni članovi policije na njihovom platnom spisku. Turturro je izvrstan kao Falcone, a Farrell neprepoznatljiv kao Oz te obojica djeluju uvjerljivo kao krimosi koji Brucea navedu da posumnja u svoju borbu protiv kriminala. Reevesovo viđenje policije i sudstva zaista je crno. Dapače, nije blagonaklon prema nijednog moćnoj osobi.
Lažna kulminacija
Konobarica u glavnom okupljalištu nitkova Selina Kyle (Zoë Kravitz) Batmanu tijekom filma pomaže da bolje upozna podzemlje Gothama, a on njoj da otkrije što se dogodilo jednoj njezinoj prijateljici, prema svemu sudeći žrtvi trgovine ljudima koja je bila prisiljena zabavljati lokalne moćnike. Kravitz nije podbacila, međutim nije se ni pretjerano iskazala u ulozi lika koji je, bez obzira na to kako se zvao, podjednako popularan i obožavan kao sam Batman. Nema nesputanu energiju Michelle Pfeiffer, a nije ni prepredena kao Anne Hathaway. Iznad svega, ona i Robert Pattinson nisu dobar filmski par. Njihova međusobna privrženost nije uvjerljiva te intimnost koju ostvare nastupi prebrzo.
Reeves tek na samom kraju filma dopusti da malo svjetla obasja mračan i turoban Gotham, a kao rješenje problema koji ga muče vidi povratak povjerenja u institucije. Iako je gledatelj u kino došao gledati Batmana kako se mlati sa zlikovcima i okončava karijere mafijaša poput Falconea i Oza, nemoguće je oteti se dojmu da se Reevesu zapravo ne sviđa činjenica da jedna osoba, ma koliko plemenite njezine namjere, uzima pravdu u svoje ruke.
"The Batman" se bez ikakvog problema uklopio u trend (pretjerano) dugačkih filmova o superjunacima. Reeves ga je nakrcao likovima i događajima, međutim nakon gledanja ostaje dojam da je 175 minuta ipak previše. Priča filma povremeno zna djelovati naivno i šablonski, pogotovo u situacijama kada se neki od protagonista treba izvući iz neke naoko bezizlazne situacije te kada se ulozi trebaju dodatno podići kako bi se prodrlo do emocija koje likovi prerijetko pokazuju. Reeves gledatelju priušti i jednu lažnu kulminaciju, odnosno odgodi konačno rješenje konflikta tijekom finala kako bi, valjda, pokazao da je jedan korak ispred publike.
Drukčiji od drugih Batmana
Reeves se tijekom filma više puta pokušao staviti u poziciju da stvori ikonske kadrove i scene o kojima će ljubitelji Batmana pričati odmah nakon projekcije te dok čekaju neminovni nastavak. U tome je djelomično uspio, a jedna od tih scena obilato je korištena u najavi filma. I zaista, Batmanovo ganjanje Oza tijekom kojeg njegov automobil proleti kroz zid vatre iznimno je efektno i definitivno scena koja će se pamtiti. Reevesov Batman grub je i učinkovit borac, a njegovi šakački obračuni s lupežima efektni, ali zaboravljivi. Isto, nažalost, vrijedi i za one klasične betmenovske scene i kadrove poput skokova s visokih zgrada.
Noir elemenata u "The Batmanu" ima prilično, no oni mu ne pomažu da se diferencira u odnosu na druge filmove o superjunacima. Glazba koju je radio Michael Giacchino na momente je preglasna i prenapadna te ostavlja dojam kao da se njome htjelo neopravdano nabrijati neke neuvjerljive scene. Istovremeno, napravio je prilično dramatičnu verziju tzv. Batmanove teme. Kada smo već na zvuku, treba reći da je Batmanovu automobilu Reeves dao jedan bestijalni karakter te ga zbog toga učinio najstrašnijim od svih koje smo dosad imali prilike vidjeti.
Reevesov "The Batman" drukčiji je od drugih filmova o DC-jevom superjunaku i to je vjerojatno najveća pohvala koja mu se može dati. Motivi kojima se bavi jesu svevremenski, ali im se pristupilo odgovorno te film zbog toga djeluje aktualno, a i dobro će ostariti, što nije uvijek slučaj s filmovima o superjunacima. S druge strane, "The Batman" se u vizualnom i pripovjedačkom previše oslanja na druge filmove. Mnoštvo bilježnica u kojima antagonist, koji sebe, naravno, vidi kao protagonist, zapisuje svoje misli te stanovi s plutenim pločama u kojima isti organizira svoje misli i planira svoje aktivnosti klišeji su koje jednostavno treba napustiti. Reeves je u "The Batmanu" ipak pokazao da ima svježih ideja i na njih bi se trebao osloniti ako odluči raditi nastavke.