U hrvatskoj kinematografiji postoji segment za koji je očito da ga domaća publika i treba i želi: to su dječji filmovi. Hrvatska filmska industrija proizvodi malo ili nimalo žanrovskih filmova. Drame i art-filmove proizvodi, ali oni teško nalaze publiku i nestanu s repertoara u hipu. Dječji i omladinski filmovi, s druge strane, redovito imaju pristojne gledanosti, čak i onda kad nisu briljantni. Očito je da publika traži takve filmove, a da ih se – također očito- ne proizvodi dovoljno. Stoga ih se čeka, a kad se pojave - gleda.
Sve to vrijedi i za dječje filmove iz bliskih, susjednih kinematografija. Baš su dva takva tijekom prošle godine bljesnula kao ugodna iznenađenja domaćeg kino repertoara. Prvi od njih bio je "Leto kad sam naučila da letim" Radivoja...