U jednu stvar sam siguran, kaže Sylvester Stallone odmah na početku dokumentarnog filma o svom životu koji je na Netflixu premijerno prikazan u petak.
- Otac me tukao, i od kad sam bio dječak znao sam što je to fizička bol, ozbiljna fizička bol. Ali nisam mu dao da me slomi. Od njega sam tu žestinu i naslijedio, objašnjava.
‘Sly‘ dedu Stallonea (77), baš kao i nedavno emitirani ‘Arnold‘ dedu Schwarzeneggera (76), predstavlja kao ljude koji su puno više od standardnog ‘mišići-oružje-loše replike‘ paketa iz osamdesetih. Stallone je prije svega emotivni, dragi, iskreni, zdravorazumski tip punog unutarnjih demona. Ili odlično to glumi.
A imao je stvarno zajeban život. Rođen je u Hell‘s Kitchenu u New Yorku, odrastao u raspadnutom braku Francesca Stallonea, frizera i vatrene Jacqueline Stallone, ulične prodavačice cigareta. Izbačen je iz čak 12 škola, i zapravo nikad nije imao prebijene pare u džepu. Nitko, ali baš nitko ga nije vidio kao uspješnog glumca, uglavnom zbog frfljanja i tuđmanovski obješenog kuta ustiju što mu je ostavština mesarskog poroda u bolnici za sirotinju, jedinu u kojoj su majku htjeli primiti.
Stallone je u to vrijeme spavao po ulicama i vežama i počeo pisati scenarije.
-Nisu imali uloge za mene pa sam ih odlučio stvoriti sam za sebe, kaže. Možda je manje poznato da je prvi film koji je snimio bio nijem, a radnja je pratila kauboja i Indijanca koji ustaju iz groba (!). Stalloneov otac glumio je šerifa koji ih lovi.
Teški promašaj, naravno.
Nekad ubrzo poslije nastao je i Rocky, vjerojatno najpoznatijih filmski sportski junak u povijesti, ali kad je prvi put prikazan u kinu, dvoranu je većina publike demonstrativno napustila. Naravno, kina su ubrzo postala poput sportskih dvorana, ljudi su gledajući finalni obračun navijali kao da meč gledaju uživo.
Tajna uspjeha bila je jednostavna: Stallone je Rocky, ali Rocky je i Stallone, a frustracije mitskog filmskog junaka su zapravo životne frustracije čovjeka koji ga glumi.
- Znao sam da moram sve što me muči staviti u filmsku priču. I da će me onda milijuni slušati i gledati, govori danas ostarjeli i vidno izoperirani, ali i tetovirani i još uvijek mišićavi Stallone. Dokumentarac je sniman u njegovoj tadašnjoj velebnoj vili na Beverly Hillsu, a dobar je štos da se on tijekom filma iz kuće seli.
-Kad se umoriš i staneš u mjestu najbolje je sve baciti u smeće i otići, pa krenuti iz početka, govori Stallone. Vilu je od njega kasnije kupila Adele.
Zanimljivo, u dokumentarcu uz Slyja i njegovog brata (poprilično iskreni Frank Stallone koji priznaje da je patio u sjeni starijeg brata) sudjeluje i čitav niz poznatih sugovornika, od Arnolda Schwarzeneggera koji ga obasipa superlativima, preko uvijek osebujnog Quentina Tarantina i zabavno ironičnog Henryja Winklera.
Kritika je podijeljena- neki Stalloneu vjeruju, drugi ga prozivaju za generičku i lažnu iskrenost svojstvenu za biografske ispovijesti zvijezda na zalasku karijere. Nekako sam skloniji biti u prvom taboru.
Par činjenica koje prije nisam znao: Slyjevo srednje ime je Gardenzio (LOL!), a uz Harrisona Forda jedini je glumac u povijesti čiji filmovi su bili broj jedan u kinima u čak šest različitih dekada.
I još jedna opservacija: Arnold Schwarzenegger i Sylvester Stallone u stvarnosti su si još sličniji od mišićavih akcijskih likova koje su tada glumili. Obojica imaju istu vrstu ulične pameti i tvrdoće, obojica vjeruju u težak rad, ne odustaju i kad ih se vrijeđa, odbija i pljuje. Tek su tada, smatraju, najjači. I Arnolda je zlostavljao njegov otac Gustav, inače osvjedočeni nacist, a obojica su bili sirotinja uboga, odrastali su spartanski i potucali se od nemila do nedraga prije nego su uspjeli.
I sad su jednako stari, ocvali i puni selfhelp poslovica.
‘Što me više odbijaju to ja upornije ustrajem‘, ‘Život je patnja, ali moraš znati ustati kad te nokautira‘ i slične mudrosti s magneta za frižidere mogu se čuti u obje streaming biografije.
I ne znam kako vama, ali meni ima nešto romantično u njihovim ispovijestima ‘za kraj‘. Pa čak i ako nas je uspio prevariti, Stallone zrači toplinom, pameću i vrstom poniznosti koja je danas sve rjeđa. Muškarci poput Arnieja i Slyja više se ne rađaju, ili ako vam je draže, tipovi poput njih više ne uspijevaju.
Dobar je stari Sly, dobar. Skoro toliko da bi mu oprostili Mariona Cobrettija:)