I to se napokon dogodilo. Disneyju se osvetila njegova pohlepa. Kada su kupili Lucasfilm za 4 milijarde dolara, htjeli su pokazati izvornom vlasniku Georgeu Lucasu što se sve može napraviti s njegovom franšizom “Ratovi zvijezda”.
Pa dok je njemu trebalo po tri godine između svakog nastavka, a na predtrilogiju čekalo se 16 godina, Disney je svake druge godine izbacivao novi nastavak, dok je u pauzi napravio po jedan film koji je tematski bio vezan uz franšizu. U početku je to išlo glatko, prvo izdanje nove trilogije „Sila se budi“ zaradilo je nešto više od dvije milijarde dolara bruto, „Posljednji Jedi“ prošao je već malo slabije, milijardu i 300 milijuna, no unatoč tome ostvario je golem profit, a prvi samostalni film, „Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda“, također je bio hit (milijardu i 50 milijuna dolara), iako u njemu nije bilo prepoznatljivih likova iz serijala (samo u završnici).
Za film “Solo: Priča iz Ratova zvijezda” smatralo se da po zaradi ne bi smio mnogo zaostati za regularnim izdanjima nove trilogije, čak je gurnut u termin holivudskog ljeta umjesto u prosinac, smatralo se da će tu proći bolje nego u predbožićnom razdoblju, no uslijedio je šok. Tijekom četiri dana ovog Memorijalnog vikenda u Americi film je skupio 103 milijuna dolara bruto, jako loš rezultat u odnosu na „Rogue One“ koji je startao sa 155 milijuna, i to u samo tri dana, a svjetski rezultati još su porazniji, samo 65 milijuna, od toga 10 u Kini, gdje holivudski megahitovi u prvom vikendu okrenu i „stotku“.
Minus ili plus?
Procjenjuje se da će ukupna bruto zarada biti oko 400 milijuna (prelomite to napola, jer barem polovica tog iznosa odlazi prikazivačima), što znači da će film završiti u minusu, s obzirom na to da je koštao barem 250 milijuna, a kad pribrojimo marketinške troškove, možda i 300. Iako su mnogi prognozirali da će „Solo“ postati nova franšiza, a po filmu su razasuti brojni signali koji sugeriraju nastavak, ništa od toga: u pitanju je gubitaš koga će Disney pokušati što prije zaboraviti.
Koga kriviti za taj podbačaj? Kaotičnu produkciju tijekom koje su se producentica Kathleen Kennedy i koscenarist, Lucasov prijatelj Lawrence Kasdan, posvađali s izvornim redateljima Philom Lordom i Christopherom Millerom, koji su pokušali napraviti nešto svježe i otkačeno kao u svojem serijalu „21 Jump Street“ i crtiću „Lego film“, pa je u pomoć pozvan rutiner Ron Howard koji je kao glumac igrao u Lucasovim „Američkim grafitima“ i režirao za njega fantasy spektakl „Willow“?
Uvijek je slovio kao sjajan redatelj, no povremeno bi mu se omakla poneka „ljiga“, poput serijala „Da Vincijev kod“. On je preradio mnoge Lordove i Millerove scene i naposljetku tvrde da je sedamdeset posto filma njegovo. Zato je samostalno potpisan kao redatelj, a njih dvojica kao izvršni producenti.
Zasićeno tržište
Gledatelji to, međutim, nisu mogli znati jer su napisi o produkcijskim nevoljama nabujali tek nakon lošeg starta filma. Istina, već nakon prvih internetskih najava bilo je nezadovoljnika koji su se žalili na zagasit ton slike (odabir Lorda i Millera) i nedostatak atrakcija, što je bila najava predstojeće katastrofe. Je li problem što je “Solo” stigao u kina nakon vrlo dobrih rezultata novih „Osvetnika“ i „Deadpoola 2“? Možda, no Marvelovi „Osvetnici“ probili su se među četiri najkomercijalnija filma svih vremena, dok je još „Black Panther“ - čiji su protagonisti u tom filmu imali zapažene uloge - bio na kinorepertoaru. Ako to nije zasićenost tržišta, ne znam što je. Je li Marvel „in“, a „Ratovi zvijezda“ su „out“?
Možda, no rekao bih da bi sve bilo u najboljem redu da je „Solo“ pričekao prosinac, koji se ustalio kao regularan termin za promociju novih izdanja te franšize.
Šteta što je film prošao tako slabo jer u pitanju je vrlo dobra „space opera“ koja je zavrijedila još nekoliko nastavaka. U njoj doznajemo kako je Han Solo dobio svoj nadimak, kako se sprijateljio s kosmatim Chewbaccom i kako je dobio svoju legendarnu letjelicu Millennium Falcon.
Sve je to izloženo razmjerno nenametljivo, a novost je što vas ne gnjave s pet-šest paralelnih radnji koje završavaju cliffhangerom, pogibeljnom situacijom, nego je fabula razmjerno linearna. Nema pretrpavanja likovima, prigovorit ćete da oni najsimpatičniji ginu prerano i bit ćete u pravu, a priča koristi obrasce ratnog i pustolovnog filma te osobito vesterna.
Taman prema zahtjevima političke korektnosti, junakinje su uglavnom zanimljivije od svojih muških partnera. Qi’ra (vrlo dobra Emila Clarke iz „Igre prijestolja“) prava je film noir heroina, naizgled zaljubljena u Hana Sola, ali se drži pravila da je osobni probitak najvažniji.
Robotica L3-37 (glas joj je posudila Phoebe Waller-Bridge) briljantan je lik, smatra da je Lando Carlissian (Donald Glover iz kultne serije „Atlanta“) njezin dečko, malo je smeta što su različite vrste, ali u svakoj prilici se bori za prava robota i poziva ih na pobunu protiv ljudskih izrabljivača. Karizmatična Enfys Nest (Erin Kellyman) najavljuje vrijeme koje će doći, pokret otpora protiv Imperija, dok je tvrdokuhana profesionalka Val (Thandie Newton iz “Westworlda”) u svemu ravnopravna svom draganu Tobiasu Beckettu (opet izvrsni Woody Harrelson), mentoru Hana Sola u opasnim pothvatima mimo zakona.
Krivi su šefovi
Alden Oldenreich uvjerljiv je Han Solo, jedino smeta što je sve svoje vještine stekao u vremenskim odsječcima koji nisu uvršteni u film, dok je Paul Bettany razmjerno blijed negativac Dryden Voss, što ne čudi jer je u film uletio doslovno prije snimanja. U završnici se pojavi - ali samo kao hologram - poznato lice iz “Fantomske prijetnje”. Očito je zamišljeno da dobije više prostora u eventualnim nastavcima, ali od toga zasad ništa.
Odmjerena naracija više će se dopasti starijoj nego mlađoj publici, potonju više uzbuđuju grozničave izmjene situacija iz filmova „Sila se budi“, „Rogue One“ i „Posljednji Jedi“, ali to ne može biti razlog ovakvog podbačaja. Okrivite Disneyjeve šefove i marketing, a ne realizatore filma i zasigurno ćete biti u pravu.