Dugo nisam pisao o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Uglavnom zato što su, rekao bih prirodno, u našem čitateljskom narodu prevladali osjećaj za pravdu i sjećanje na vlastitu blisku prošlost. Koliko se god trudila, ruska propaganda ovdje nema prođu, pa se i sam rjeđe na nju okomljujem kakvim, što bi u Benkovcu rekli, diskurzivnim protuotrovom.
A svaki dan se u Ukrajini gine naveliko. Četvrta godina rata već je ušla u svoju drugu polovinu i nema nade da će biti i posljednja. Totalitarni vladar Rusije podigne ulog svaki put kad shvati da gubi. Pokeraš, blefer, ali s pištoljem skrivenim u hlačama pod stolom. Ništa što je zbilja nakanio, osvojio nije, premda je izgubio možda i milijun vojnika, izginulih ili ranjenih. I još će milijun i neće stati sve dok cijelo svoje novokomunističko car...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....