Šokantne scene lomljenja kostiju u filmovima zapravo su zvukovi trganja stabljike celera. Napete scene potjere u kojima konj galopira, imitiraju polovice kokosa. Stvaranje zvukova za filmove pomoću kojih se kreira nova dimenzija i pojačava doživljaj kod gledatelja, posao je foley artista.
Njime se već osam godina bavi Dora Jakobović, iako primarno radi na sinkronizaciji crtića, spikiranju u reklamama i pjevanju, gdje surađuje s mnogim studijima kao što su Red Studio, Rubikon Sound Factory, Duplicato Media, Livada Produkcija i HRT.
Kaže da na našem području ovo zanimanje nije dovoljno poznato ili traženo da bi moglo biti jedini izvor prihoda, a primijetila je i da se za hrvatske projekte često koristi foley iz inozemstva.
- To su projekti koji tu i tamo ulete, ne mogu reći da mi je samo to karijera. Imam nekoliko mentora iz Red Studija koji su me angažirali - Mirela Krneta, Costa Ipsa i Nikola Uršić, koji me zapravo naučio svemu u foleyju i s kojim uglavnom surađujem, priča nam.
Dio tima je i foley recordist Josip Pilipić, koji snima sve zvukove koje Dora proizvodi, a ponekad se čak i zamijene ako je ona bliže tipkovnici, a on mikrofonu.
- Foley artist u postprodukciji audiovizualnog materijala stvara zvukove koji su točno usklađeni sa scenama koje su u tom trenutku na zaslonu, a uglavnom su to koraci, odjeća ili kretanje, objasnila je Dora.
Prvi put je za ovu profesiju čula od kolega iz Red Studija, s kojima je inače radila na sinkronizaciji animiranih serijala i filmova. Bio im je potreban foley artist za jedan projekt i smatrali su da bi mogla biti dobra u tome, iako dotad nije čula za to zanimanje.
Ipak, to nije neobično, jer prema njenom iskustvu ljudi s našeg područja najčešće nisu upoznati s ovim poslom, a ni samo ime im ne odaje što bi to zapravo moglo biti.
- Uglavnom svi budu jako iznenađeni kad im spomenem što je foley, kako i zašto se radi, kaže nam.
Dosad je radila na jednoj slovenskoj seriji, nekolicini reklama, jednom arapskom filmu i pilot epizodi španjolsko-britanske serije.
Najveći i najzanimljiviji projekt bio joj je američki film "The Comeback Trail" u kojem glume Robert De Niro, Morgan Freeman, Tommy Lee Jones i Zach Braff.
- Naravno, svi smo bili izvan sebe od sreće i iznenađenja što smo uopće dio jedne takve produkcije, ponosno nam govori.
Proces snimanja zvukova počinje pregledom materijala, nakon čega se radi spotting lista u kojoj se zabilježava vremenski kod zvuka koji treba snimiti.
Sljedeći korak je snimanje materijala od početka do kraja po spotting listi, što je kod filmova uglavnom pet ili šest rola.
Sveukupno trajanje snimanja ovisi o žanru filma, količini zvukova, budžetu i broju ljudi koji snima. Može trajati dva ili tri tjedna ako film nije zahtjevan, ali i par mjeseci ako se radi o nekom izazovnijem projektu.
Nema pravila koji rekviziti se koriste za određene zvukove, ali uglavnom postoje neke popularnije opcije koje se češće upotrebljavaju. Kad se snimaju udarci ili tučnjava, obično se koristi više slojeva zvuka i razni predmeti koji daju težinu udarcu.
- Mi smo neke udarce u tijelo snimali doslovno udarajući sami sebe, pa onda tome dodali bacanje nekog težeg kožnog predmeta na beton, sudaranje dva krcata ruksaka i na kraju pljesak ruku, kako bismo pokrili sve potrebne frekvencije, objašnjava nam Dora.
Kod snimanja koraka, koriste gomilu obuće koje mijenjaju ovisno o sceni. Na primjer, velika je razlika snima li se ženski ili muški hod, teža ili lakša osoba, dijete, pijana osoba ili čak zombi.
Sve treba prenijeti određenim intenzitetom, težinom i ritmom hoda tijekom snimanja. Zbog toga se zvukovi ne snimaju na setu, jer se tada primarno fokusira na dijalog.
U nekim slučajevima se na setu uspiju snimiti zvukovi koji su blizu mikrofonu koji snima dijalog, pa se kasnije samo nadopunjavaju ili obogaćuju foleyem. Snimljeni foley zvukovi se također često arhiviraju za korištenje u budućim projektima.
Kad su u pitanju rekviziti za snimanje foley zvuka – oni mogu biti apsolutno bilo što. Dora ponekad iz kuće uzme predmete za koje smatra da bi mogli biti korisni ili joj jednostavno više ne trebaju.
Studio je također uvijek opremljen s raznim predmetima - stolice, vrata, razni limovi, odjeća, obuća, nakit, stari mobiteli, žice, jastuci, staklo, tipkovnice, igračke..
- Najzanimljiviji predmet su mi bila stara vrata od traktora po kojima smo redovno skakali. Dakle, doslovno sve što nam padne na pamet, govori nam.
Izdvojila je i stari, kričavo žuti mobitel Nokia 3310, za koji kaže da joj je odlično poslužio za razne zvukove, pa ga i dalje čuva kao uspomenu, ali i rekvizit.
Često se za poneke zvukove koriste zamjenski predmeti umjesto pravih, iako bi i oni mogli biti opcija, jer su mikrofoni jako osjetljivi i originalni predmeti mogu zvučati pregrubo.
Tako je tijekom scene u kojoj je snimala zvuk maramice, primijetila da je zvučala jako grubo i šuškavo, kao da je zapravo neki karton u pitanju. Riješila je problem tako da ju je zamijenila za nešto mekše i nježnije, napravljeno od platnene tkanine ili svile.
- Jednom mi je u studio uletjela muha koja se na taj osjetljivi mikrofon čula kao Godzilla, pa sam morala čekati da izleti kako bih nastavila sa snimanjem, šaljivo nam objašnjava Dora.
Kao jedan od najneugodnijih zvukova koji je trebala rekreirati prisjetila se i izdvojila – scenu zabijanja olovke u uho.
- Morali smo jako puno puta pogledati scenu kako bismo snimili zvuk i tu smo koristili par slojeva zvuka da zvuči uvjerljivo i dovoljno „sočno“, opisala nam je.
Stoga, svaki dobar foley artist mora imati osjećaj za ritam, sluh i dobru koordinaciju pokreta. Ovim poslom se zbog toga često bave glazbenici, plesači ili glumci, jer im njihove vještine pomažu da vjerno prikažu potrebnu scenu.
Oni mogu kvalitetno prenijeti određene emocije svojim pokretom i uloviti točan ritam pokreta kod imitacije hoda ili trčanja. Naravno, cijeli proces nije potpun bez mašte i kreativnosti pri odabiru rekvizita.
Kad je u pitanju plaća foley artista, ona ovisi o mnogo faktora kao što su produkcija, budžet, studio, broj ljudi i vremenski rok. Prema Dorinom iskustvu, zasad nema određene tarife, već sve funkcionira prema dogovoru.
Osvrnula se i na najteži aspekt profesije za koji smatra da je trenutno manjak foley artista, a kod samog snimanja je nekad najveći izazov pronaći pravi zvuk ili rekvizit koji je potreban.
Smatra da je čar foley zvuka važna jer bi bez njih filmovi djelovali neuvjerljivo i prazno, iako prosječni gledatelj vjerojatno ne bi mogao odrediti što točno nedostaje.
Pomoću njega se svaki projekt upotpunjuje, a uz to se ponekad i prenaglašava zvukove koji se možda u stvarnoj situaciji ne bi čuli, kako bi scena bila postigla efekt dramatičnosti, tuge, tajnovitosti ili straha.
- Ono što foley zvukovi daju svakom projektu je to da scena djeluje uvjerljivo, kao u stvarnom životu, zaključila je Dora.