R.M.N.: Stanje nacije" je četvrti film Cristiana Mungiua primljen u Cannes (prije toga su prethodili "Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana", "Iza brda" i "Matura") i prvi koji je ostao bez ikakve nagrade. Znači li to da je slabiji od spomenutih laureata? Ne mora biti, iako kad čujete da je tema netrpeljivost prema stranim imigrantima (ovaj put iz Šri Lanke) postanete podozrivi. Takvih smo se priča nagledali proteklih godina, iako Mungiu zna kako da svoju osvježi.
Naime, ta se odigrava u mjestu s mješovitim stanovništvom, ima tu Rumunja, Mađara i Nijemaca, pa je malo apsurdno da se svi mobiliziraju protiv tri strana radnika iz Azije, pogotovo što su ta mjesta nuđena više od mjesec dana lokalnom življu, no interes nije bio osobit, jer je plaća mala, a u Njemačkoj se zarađuje puno više. U središtu je povratnik iz Njemačke, koji nije mogao izdržati tamošnji rasizam, no vratio se u sredinu, koja je po mnogo čemu još gora. Da je sve ostalo na tome, ne biste imali što prigovarati, međutim, Mungiu je uz poneki virtuozan kadar (sastanak mještana povodom "izvanredne situacije" traje 17 minuta) upleo i dosta metaforike i nezavršenog fabuliranja, što mu dosad nije bio običaj. Neujednačeno, ali vrijedi pogledati.