Rumunjska drama “Iza brda” Cristiana Mungiua proglašena je najboljim filmom ovogodišnjeg Vukovar Film Festivala, a predstavio ga je glavni glumac Valeriu Andriuta. Gošća festivala trebala je biti i glumica Cosmina Strata, no kako je slomila nogu, u Vukovar je doputovao samo Andriutu, koji tumači ulogu svećenika egzorcista koji sa skupinom redovnica živi u zabačenom samostanu u rumunjskim brdima. Glumac rođen u bivšem Sovjetskom Savezu imao je vrlo neobičan životni put: studij je započeo u Moldaviji, potom je diplomirao glumu u Gruziji, a na kraju je stekao i diplomu kazališnog redatelja u Bukureštu. Režirao je i u Tokiju i Indiji, no potom je odustao od glumačkog i redateljskog posla i preselio se u Irsku.
Morao pustiti bradu
- Moj prvi fakultet bio je strojarstvo, no gluma je bila moja strast od djetinjstva. Moj prvi učitelj na studiju glume bio je poznati gruzijski redatelj i postepeno sam shvatio što oni zapravo traže od glumaca, tako da je bilo vrlo lako napraviti sljedeći korak u smjeru režije. Osim toga, u Gruziji je tada počeo rat, pa sam otišao u Rumunjsku. U Irsku sam preselio u potrazi za boljim životom i šest godina sam radio kao vrtlar. Ne znam jesam li dobar glumac, ali siguran sam da sam odličan vrtlar - smije se Andriuta.
Ipak, redatelj Mungiu uspio ga je nagovoriti da prihvati ovu ulogu, što je bila njihova deseta zajednička suradnja.
- Potpuno sam odustao od glume, a onda me Cristian jedan dan nazvao i pitao imam li bradu. Rekao sam mu da sam se upravo to jutro obrijao, a on mi je ispričao da radi na novom projektu i zamolio me da pustim kosu i bradu. Istovremeno me kontaktirao i jedan kazališni redatelj i ponudio mi da u jednom rumunjskom teatru postavim dramu “Border House” Slavomira Mrozeka, najizvođenijeg poljskog dramskog pisca u svijetu, a to nisam mogao odbiti - objašnjava Andriutu okolnosti svog povratka glumi i kazalištu.
Danas živi između Rumunjske, gdje ima kćer, i Moldavije, no iskustvo života u Moldaviji nije mu, priča, bilo od velike koristi za ovu ulogu jer je u crkvu išao jednom godišnje, a u Sovjetskom Savezu, gdje je odrastao, religija je bila zabranjena.
Strah i praznovjerje
Kako se onda pripremao za ulogu svećenika?
- Znao sam samo neke osnove svećeničkog posla, a svoj lik gradio sam uz pomoć redatelja. Najteže mi je bilo odjenuti svećeničku odoru, praznovjeran sam i osjećao sam se kao da sam nešto ukrao. Svećenik koji mi je pomagao oko uloge neposredno prije početka snimanja pitao me imam li dozvolu patrijarha i koljena su mi počela klecati. Cristian me uvjeravao kako je to samo film, no nije mi bilo ugodno - priznaje.
Radnja filma temelji se na stvarnom događaju i inspirirana je romanima bivše novinarke BBC-a Tatiane Niculescu Bran. Kako je crkva reagirala na taj događaj?
- U filmu postoji jedna promjena u odnosu na roman, koja nije u vezi s pravim slučajem. Likovi su isti, ali film nije kopija stvarnosti, tako da smo se usredotočili isključivo na Cristianov scenarij. Reakcija crkve bila je vrlo agresivna, odbacili su odgovornost za tog svećenika i izjavili da je “zastranio”. Inače, mi smo Latini, ali smo pravoslavci, i to je vrlo čudna kombinacija. Crkva u Rumunjskoj nije represivna kao komunistički sustav, no prakse egzorcizma još uvijek postoje; nikad nisam vidio takav obred, ali mogu se naći snimke na YouTubeu - kaže Andriuta, koji je pohvalio i svoje kolegice Cosminu Stratan i Cristinu Flutur, koje su u Cannesu podijelile nagradu za najbolju žensku ulogu.
- One su vrlo jednostavne djevojke koje dosad nisu imale iskustva na filmu, već samo u kazalištu, što je bila njihova najveća prednost.
Najbolji ‘Iza brda’ i ‘Kralj’
Voichita je redovnica u samostanu, u kojem ju posjećuje prijateljica Alina čiji dolazak poremeti učmali samostanski život. Redovnice na čelu sa svećenikom odluče “izliječiti” bezbožnu Alinu, te nad njom provode egzorcistički obred...
- Uz pomoć briljantnog scenarija i glumačke ekipe, Mungiu odvažno rekonstruira tragičnu istinitu priču, fokusirajući se na odnose iza zatvorenih vrata izoliranog manastirskog svijeta - obrazložio je žiri svoju odluku. Najbolji kratki film je “Armadingen” P. Kässbohrera, dok je najbolji dokumentarac “Kralj” Dejana Aćimovića.