Priča o gluhoj ženi koja se boji hoće li se moći povezati sa svojim djetetom najbolji je europski film

„Moja sestra je gluha. Naša bliskost oblikovala je način na koji ja vidim i osjećam svijet i mislim da me to učinilo boljom osobom. Moja je sestra ujedno i glavna glumica u filmu. Zajedno smo ostvarile snove, s ovim filmom doprle do mnogih i potaknuli raspravu o tome što je to – normalno. Mislim da je istinska normalnost to da smo mi ljudi - različiti. I da društvo to treba prihvatiti i respektirati. Ljude ne možemo uvijek stavljati u neke kalupe i ladice.“, poručila je španjolska redateljica Eva Libertad primajući u Briselu, u Europskom parlamentu, Nagradu publike LUX za svoj debitantski film “Gluha”.

scena iz filma "Gluha"

Redateljičina sestra, Miriam Garlo, u filmu igra ženu koja je oglušila kao dijete te živi kao visoko funkcionalna hendikepirana osoba. Govori teško, ali čita s usana i s bližnjima komunicira znakovnim jezikom. Radi kao keramičarka, udata je za Hectora, čovjeka koji čuje, koji s njom komunicira znakovnim jezikom.

Problemi kreću kad Angela zatrudni, a potom rodi.

Hoće li dijete biti gluho? Čak i kad se rodi liječnici u početku ne mogu sa sigurnošću zaključiti čuje li. I dok se obitelj naposljetku raduje da je bebin sluh zdrav, majka se tjeskobno pita hoće li između nje i djeteta zauvijek biti barijera, hoće li se uspjeti povezati.

Intimne drame, a problemi društva

Za Nagradu LUX bilo je predloženo 40 filmova, u uži izbor ušlo je pet. Tih pet fimova, kao i svake godine, prevedeni su na 24 jezika Europske unije, mjesecima na 950 besplatnih projekcija prikazivani u kinima po svim zemljama EU.

LUX je nagrada kod koje je naposljetku možda i manje bitno tko će pobijediti, jer svi nominirani filmovi dobiju promociju kakvu većina europskih filmova, pa i onih najboljih, često mogu samo sanjati.

Ideja nagrade koju je Europski parlament pokrenuo 2007. je povećati vidljvost europskih filmova koji govore o društveno bitnim temama.

Za pobjednika glasuju gledatelji i europarlamentarci, polovicu glasova daje publika.

LUX dodjeljuje Europski parlament u suradnji s Europskom filmskom akademijom, Europskom komisijom i udrugom Europa Cinemas.

Više ovogodišnjih finalista LUX-a bave se naizgled intimnim, obiteljskim temama kroz koje se reflektiraju i sistemski problemi društva, često manjkavost socijalnih i pravnih institucija, društvo koje kažnjava one koji su autentično drugačiji, koji odudaraju od nametnutih dominantnih normi.

Među finalistima LUX-a ove su godine osim filma „Gluha“ (pobjednički film Festivala mediteranskog filma Split), bio i „Christiy“, irskog redatelja Brendana Cantyja koji se bavi adolescentima s društvenih margina.

Potom francuski „Love Me Tender“ u režiji Anne Cazenave Cambet nastao po istoimenom bestselleru romana Constance Debré, portret majke koja se bori za skrbništvo nad sinom koje joj je oduzeto jer, makar je brižna majka, nije tipična žena koja bi se lako uklopila u heterormativni kontekst.

Nominirana je bila i Oscarom nagrađena „Sentimentalna vrijednost“, norveško-danskog readtelja Joachima Triera te Zlatnom palmom nagrađen „Jedan običan incident“ politički uvijek angažiranog iranskog redatelja Jafara Panahija koji se u svom zadnjem, u tajnosti snimljenom filmu, bavi pitanjem traume i odmazde iranskih političkih zatvorenika.