U lipnju 1996. zaštitar Richard Jewell otkrio je tijekom koncerta u Atlanti pod binom ruksak s eksplozivom. Premda je bomba eksplodirala, zaštitar je nakratko postao junak. Ali - samo nakratko.
Jer, lokalni dnevnik objavio je koji dan kasnije članak o tome kako FBI sumnjiči Jewella da je sam postavio eksploziv. Jewell je po mnogo čemu odgovarao profilu, a FBI je vjerovala da ima i motiv: ustrajno se, naime, pokušavao ugurati u policiju. Tijekom 88 dana Jewell je bio predmet medijskog udara, da bi FBI naposljetku odustala od optužbi.
“Richard Jewell” filmski je pamflet u kojem redatelj Eastwood Jewella (Paul W. Hauser) predstavlja kao autentičnog heroja, a medije kao zloćudnu silu kadru uništiti bilo čiji život. U Eastwoodovom filmu, novinarka Scruggs (Olivia Wilde) spava s agentom (Jon Hamm) da dobije informaciju, istražitelji FBI su tupi birokrati, a zli sistem se urotio protiv čudaka jer je drukčiji.
Eastwoodovom se filmu može progovoriti da radi isto ono za što optužuje druge, pa čak i gore. Novinarka Scruggs je u međuvremenu umrla pa se ne može braniti. U njenom članku nije bilo ni jedne netočnosti, a tvrdnju da je spavala sa svojim izvorima svi su uključeni opovrgli kao glupost. Stavimo li na stranu te izvanfilmske prigovore, Eastwoodov je film naprosto beznadno nesuptilan. Riječ je o grubo sjenčenom i tvrdo didaktičnom koji likove ocrtava shematično, a temu karikirano pojednostavljuje.