Novi tjedan u Dokukinu KIC, kako najavljuju, "posvećen je dokumentarcima u kojima se filmski jezik koristi kao oruđe za razotkrivanje toksičnih mehanizama opresije, geopolitičkih ambicija, ali i u svrhu borbe za slobodom, posebice u kontekstu ukrajinsko-ruskih, odnosno sovjetskih odnosa".
Program počinje u petak 1. travnja u 19 sati s uspješnim crno-bijelim filmom ukrajinske redateljice Aline Gorlove koji vješto obrađuje problematiku rata i posljedica na ljudski život, Ova kiša nikad neće stati. U fokusu je priče Andrij, volonter Crvenog križa, mladi Sirijac koji je sa svojom obitelji došao u Ukrajinu u bijegu od rata. Međutim, kada se stvari počnu komplicirati i u Ukrajini, dolazi do pitanja borbe ili bijega? Senzibilno ostvarenje, koje je na IDFA-i osvojilo nagradu za najbolji debitantski film, a na Beldocsu odnijelo pobjedu u međunarodnoj konkurenciji, upečatljivo je snimano uz poštovanje i nježnost potrebnu za priču takve snage. Dokumentarac ponovno prikazuju u nedjelju.
Nakon filma organiziramo tribinu Rat u Ukrajini – odmrzavanje konflikta na "krvavim prostranstvima" na kojoj će sudjelovati filozof i bivši hrvatski ambasador u Ruskoj Federaciji Božo Kovačević te Ivan Čović, hrvatski Ukrajinac i autor brojnih tekstova o odnosima u Ukrajini, a koju će moderirati politički komentator i filozof Karlo Jurak. Što možemo očekivati i čega je sve ovaj rat posljedica, jedno je od mnogih pitanja na koja će naši govornici pokušati dati odgovor.
Subota 2. travnja predviđena je za film Ksenije Okhapkine, Besmrtni, koji se prikazuje u 19 sati, i Rodbina u festivalskim krugovima dobro poznatog redatelja Vitalija Manskog, koji je na programu u 20 sati. Najbolji film na Karloyvim Varyma 2019., Okhapkinin vizualno zapanjujuć dokumentarac vodi nas sjeverno od arktičke polarnice, u ruski grad sumorne klime koji je svoju notornost stekao kao mjesto izgnanstva političkih protivnika sovjetskog državnika Staljina. Bez naracije svjedočimo mnogim malenim situacijama iz života grada iz kojih izvire odbojna snaga ideologije.
Rodbina predstavlja osoban proces shvaćanja samog redatelja vlastite povijesti i obiteljske situacije u kojoj se ogleda stvarnost podijeljene Ukrajine. Van medijskih klišeja i plošnih prikaza sukoba Istoka i Zapada, a nakon revolucije 2013., Manski s kamerom obilazi članove obitelji u Ukrajini, na Krimu i u Donjecku ne bi li dao humaniju notu perspektivi ukrajinskog stanovništva. Riječ je o dugom putovanju, metaforičkom i doslovnom, kroz krizu identiteta europske države.
U nedjelju 3. travnja na programu je dokumentarni film ukrajinske redateljice Irine Cilik, Zemlja je plava poput naranče, koji je sa Sundancea ponio nagradu za najbolji doku-film. U gradiću na istoku Ukrajine svakodnevicu je potpuno paralizirao sukob između separatista i vojske, a redateljica ostaje u društvu majke s četvero djece koji zvukove detonacija pokušavaju zagušiti radeći na filmskom projektu najstarije kćeri. Film postaje intrigantan poligon za nošenje s traumom rata.