Miloš Biković, koji je ovaj tjedan na Pula film festivalu predstavio svoj novi film "Južni vjetar 2: Ubrzanje", izazvao je histeriju u publici već samim time što se pojavio na pozornici, ali izbjegavao je manirizme zvijezde. Doimao se decentno i nenametljivo, a takav je i kad razgovarate s njim.
Dogovorili smo se za intervju u hotelu Histria, bio je točan, čak je molio da dođem malo ranije i nije postavljao nikakva vremenska ograničenja. Prije toga sam pročitao sažetke o njegovim uspjesima u Rusiji, no budući da sam gledao njegovu odličnu komediju "Sluga", koja je tamo potukla sve rekorde gledanosti, nimalo me nije iznenadilo što je tamo tako popularan. Budući da Biković ima i svoju producentsku kompaniju Archangel Studios (realizirala je "Južni vjetar 2" i još neke projekte), zanimalo me je li mu u Rusiji uopće trebao agent?
"Naravno da sam ga trebao jer je to osoba koja te upoznaje sa svim ključnim faktorima u filmskoj industriji. Golemo je to tržište, nije to kao kod nas gdje se tu i tamo snimi neki veći film. Prvi agent bila mi je jedna Splićanka. Na početku smo dobro surađivali, ali poslije smo se razišli što iz poslovnih, što iz principijelnih razloga. Sad imam jednog drugog agenta, ali on mi je više menadžer, ipak sam dosegnuo stupanj da se više ne moram probijati, poznato sam ime."
Rusko državljanstvo
Biković ne pretjeruje kad kaže da je tamo poznat - lani je proglašen najpopularnijim glumcem u Rusiji, dobio je prestižnu Puškinovu nagradu, a u veljači i rusko državljanstvo. Kako kaže, nije to još formalno provedeno, ali je u postupku i vjerojatno će vrlo brzo biti završeno. Nikad neki glumac iz regije, a pogotovo ne u bivšoj Jugoslaviji, nije postigao takav uspjeh u toj velikoj zemlji, iako Biković napominje da takav status u Rusiji uživa Emir Kusturica, ali ga upozoravam da on tamo rijetko režira, dok zvijezda "Južnog vjetra" snima jako puno filmova i serija.
"Rusija je uvijek bila jaka u umjetničkom filmu, još u razdoblju Sovjetskog Saveza, ali danas je to više niša koja jako dobro funkcionira. Filmska industrija se jako uzdrmala raspadom te moćne zemlje, ali se u posljednjih desetak godina konsolidirala. Evo, Klim Šipenko, redatelj s kojim sam snimao "Slugu" i s kojim sam jako dobar, sada će snimati film u svemiru. To vam je sasvim dovoljno da vidite kuda sve to ide."
Prvi "Južni vjetar" jako se teško porađao i naposljetku je snimljen s vrlo malim budžetom. "Prije nego što sam došao u taj film, redatelj Miloš Avramović i producentica Tatjana Žeželj Gojković deset su godina pokušavali namaknuti novac. Bilo je tu svašta, sastanaka po gostionicama i benzinskim pumpama. Uostalom, tako je to uvijek u Srbiji, no naposljetku je sve ispalo dobro, snimili smo sve što smo htjeli."
I koliko je film imao gledatelja? "Mi smo računali da će ih biti između 800.000 i milijun, ali onda nas je zeznula piratska kopija koja se pojavila na internetu. No, za to smo sami krivi, slali smo takozvane screenere ruskim distributerima, a nismo ih zaštitili kako treba, na njima uopće nije pisalo tko ih treba dobiti. Da smo to napravili, ne bi bilo tog problema."
Priča mi da je Archangel Studios osnovao s kolegom glumcem Miodragom Radonjićem 2016. i ta je kompanija realizirala nekoliko projekata, između ostalih i "Južni vjetar", kao film i TV seriju. Ima još jednu kompaniju kojoj je sam vlasnik, ta se bavi snimanjem reklama, te još jednu za animirane filmove u partnerstvu s Talijanima.
Ukupno je u tim tvrtkama oko 100 zaposlenih. Kako sve to stigne? Neko vrijeme je nastupao i u teatru, imao je stalni angažman u Beogradskom dramskom pozorištu. Čak je upisao i doktorat na Fakultetu dramskih umjetnosti da bi tamo mogao biti asistent na Odsjeku za glumu. No, sada je i to zamrznuo. "Radi se o tome da upravo učim kako da se više odmaram. Ne prihvaćam više sve što mi se ponudi, počinjem selektirati angažmane."
Bikovića je proslavio Dragan Bjelogrlić u filmovima "Montevideo, bog te video" i "Montevideo, vidimo se". Prije toga je radio s njim u seriji "Vratiće se rode", no kaže da je to bila mala uloga. Kako su izgledale pripreme za prvi "Montevideo"?
Nogometni treninzi
"Pa, on nas je okupio da vidi kako funkcioniramo kao reprezentacija. Svatko je morao razviti određeni tip po kojem će ga prepoznavati, Tirke je morao biti ovakav, Moša onakav. Moj je problem bio što sam za nogomet bio potpuni retard, igrao sam košarku, trenirao plivanje i taekwondo, ali s nogometom nisam imao veze. Lako je tako nešto naučiti kad imate pet-šest godina, ali u dvadesetoj? Ima nekih stvari koje u životu ne smijete propustiti, a meni je to bila ta uloga Tirketa.
Uzeo sam osobnog trenera, stalno sam nešto navečer izvodio s loptom i na kraju sam počeo funkcionirati kao igrač. Problem je bio i to što je Bjelogrlić Tirketa zamišljao potpuno drukčije, kao niskog momka koji ima neki svoj šarm, ali nije zgodan. Rekao je da mu smeta što sam suviše zgodan, a i visok. No onda se s tim pomirio."
Prvi film koji je Biković snimio u Rusiji kostimirani je spektakl Nikite Mihalkova "Sunčanica" iz 2014. prema predlošcima Ivana Bunjina, pisca koji je nakon pobjede komunista napustio boljševičku državu. Kako je dobio tu ulogu?
"Bio sam na Moskovskom filmskom festivalu s filmom "Montevideo" koji je tamo dobio nagradu publike. Tamo sam upoznao i Mihalkova, ali to nije bilo ništa posebno, bio sam jedan od valjda tisuću ljudi koji su se taj dan s njim rukovali. Vratio sam se u Beograd, a moj brat Mihajlo, koji je monah, počne me spopadati da napišem pismo Mihalkovu, on je veliki umjetnik, oskarovac, pravi filmove za ljudsku dušu.
Počeo sam ga zezati da se valjda previše napušio tamjana i nisam napisao ništa. Rekoh, ako je to Božja volja, ne treba tu nikakvo pismo. Prođu dva-tri mjeseca i meni stiže poziv s češkog broja, netko se javlja iz Ženeve i kaže da bi me Nikita Mihalkov htio za glavnu ulogu u svom novom filmu.
Mislio sam da me netko zeza pa sam bio dosta ironičan, tražio da mi pošalju tekst, no kad mi je stigao scenarij na ruskom, shvatio sam da je to sve ozbiljno. Eto, čista metafizika. Ili Božja volja?
Dobio sam i sto stranica najrazličitijih uputa, sve sam to pročitao, u međuvremenu sam svladao i Bunjinove pripovijetke te za mjesec dana sjeo na avion za Moskvu. Tri sata smo letjeli do Moskve i tri sata se vozili do Mosfilma, koji je velik poput grada. Tamo su me dočekali asistenti režije, kamere, šminkeri, kostimografi, glavna glumica već sređena kako će izgledati u filmu, ukratko oko četrdeset ljudi. Nevjerojatna organizacija.
Onda je došao Nikita, probao sam s njim jednu-dvije scene, zatim s glavnom glumicom, sve to trajalo je četiri-pet sati, da bi mi se onda javio onaj tip koji me zvao iz Ženeve i rekao da Nikita misli da sam odličan glumac, ali da nisam za tu ulogu, dao bi mi drugu glavnu mušku ulogu. Odgovorio sam da mi daju ulogu kokoši u trećem planu, i na to bih pristao. Uvjeti snimanja bili su posebni, ali samo zato što je to Mihalkov.
Bili smo smješteni na njegovu imanju, ustajali oko devet, doručkovali, oko pola jedanaest odvezli bi nas na set, on bi se pojavio oko podneva i radili bismo do pet. Poslije smo doznali da je svaki dan prije snimanja igrao tenis, opuštao se u onim njihovim toplicama, no to je bilo nešto posebno. Druga snimanja podrazumijevala su ustajanje u pola šest, a radilo bi se od sedam ujutro do pola devet navečer."
Skočile su cijene
Jesu li vas sinkronizirali? "Naravno. Tada sam se mogao sporazumijevati na ruskom, ali ne i razgovarati o temama o kojima bih htio. No, kod njih je sinkronizacija normalna stvar, oni i svoje glumce sinkroniziraju ako procijene da im to treba, tako da se ti uopće ne moraju pojavljivati tijekom postprodukcije. Strašna je to kinematografija. Pa, ove su godine u Cannesu imali četiri filma."
Kakve su za njega kao producenta razlike između prvog i drugog "Južnog vjetra"?
"Prvi smo snimali, kako se kaže, štapom i užetom, a a za drugi smo već imali solidan budžet. Ipak, u međuvremenu su skočile cijene filmskih usluga, pa smo sve što smo imali uložili u film. Što da vam kažem, nitko od nas još nije dobio honorare, ali se nadamo da će odjek kod publike biti kako treba.
A i to će biti samo da se preživi. Mi se nikad nećemo oporaviti od gubitka jugoslavenskog tržišta kad se na filmu, uz malu pomoć države, moglo i zaraditi. "Sluga" je u Rusiji zaradio 50 milijuna eura, a o nečemu takvom mi u Srbiji ili vi u Hrvatskoj možemo samo sanjati."
Kako tumači činjenicu da je posljednjih godina puno srpskih glumaca dobilo važne uloge u ruskim filmovima?
"Mislim da smo mi njima dosta slični, osjećaju nas kao svoje, a opet dovoljno različiti da im djelujemo egzotično. Nemam drugog objašnjenja."