Proglašeni svi laureati 72. filmskog festivala u Puli. Evo tko nosi prestižnu glavnu nagradu!

Dokumentarni film „Mirotvorac“ redatelja Ivana Ramljaka pobjednik je 72. pulskog festivala koji je završen u srijedu u Puli. Film koji analizira početke rata u Slavoniji kroz lik ubijenog šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira osvojio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film u glavnom, nacionalnom programu. Time se i ove godine nastavlja dominacija dokumentarnih filmova u pulskom programu, ali i tradicija iznenađujućih, neočekivanih pulskih pobjednika.

Film koji je važio za najvećeg favorita – hibridni dokumentarac „Fiume o morte!“ Igora Bezinovića – također odlazi kući s pregršt nagrada. Film o kratkotrajnoj D‘Annunzijevoj Riječkoj državi osvojio je nagrade za najbolju režiju, scenografiju, produkciju, kostimografiju, masku i casting.

Dvije glavne glumačke nagrade otišle su filmu „Dobra djeca“ redatelja Filipa Peruzovića. Nagradu za najbolju mušku ulogu ponio je Filip Šovagović, a onu za žensku Nina Violić. Peruzovićev je film nagrađen i za kameru (Tomislav Sutlar).

Nagradu za sporednu žensku ulogu dobila je Zrinka Cvitešić za film „Dražen“ u kojem glumi majku Dražena Petrovića, a za sporednu mušku ulogu nagrađen je Andrija Žunac za film „Zečji nasip“ Čejen Černić Čanak. Drugi glumac iz tog filma – Lav Novosel – dobio je nagradu Breza za najboljeg debitanta. „Zečji nasip“ nagrađen je i za glazbu i zvuk.

Nagradu za najbolju manjinsku koprodukciju dobio je srpski režiser Nikola Ležaić za film „Zašto je ovde tako zeleno?“, a onu u regionalnom programu opet srpska redateljica Emilija Gašić za film „78 dana.“

„Mirotvorac“ Ivana Ramljaka rekonstruira posljednje tjedne života i ubojstvo Josipa Reihl-Kira, šefa osječke policije koji je 1991. ustrijeljen na putu za Tenju gdje je s lokalnim Srbima pregovarao o uklanjanju barikada. Dokumentarac na kojem su scenaristički surađivali novinari Drago Hedl i Hrvoje Zovko pokazuje kako je smireni, koncilijantni šef osječke policije postupno postao smetnja ekstremistima s obje strane, a pogotovo onima s hrvatske strane koji su smatrali da je on zapreka odlučnijem konfrontiranju srpskim pobunjenicima. Film posebno analizira narastajući animozitet između Reihl-Kira i najutjecajnijeg lokalnog HDZ-ovca Branimira Glavaša. Ipak, film ostavlja otvorenim pitanje je li Glavaš naložio ubojstvo Reihl-Kira ili je samo potpomogao kreiranju atmosfere u kojoj je ovaj postao meta.

Ramljakov dokumentarac u činjeničnom smislu ne donosi mnogo novog što u slučaju Reihl-Kira nije poznato: ta mračna ratna priča u međuvremenu je postala naširoko poznata, a splitski glumac i dramatičar Elvis Bošnjak čak ju je romansirao u knjizi „Gdje je nestao Kir?“. Ono što, međutim, dokumentarac donosi novo jesu rijetke i nikad viđene arhivske snimke. To pogotovo vrijedi za nikad prikazane snimke osječke TV ekipe koja se našla na hrvatskom check-pointu tek koji kilometar od mjesta likvidacije, te svjedočila prolasku policije, hitne pomoći i prvih svjedoka, te potpirivanju prvih glasina. Film kroz dokumentarne snimke dočarava i užarenu atmosferu u ratnoj Slavoniji gdje tvrdoglavi mirotvorac poput Reihl-Kira nije imao šanse. Prikaz takve, ratoborne i gorljive atmosfere s hrvatske strane današnjem hrvatskom gledatelju nije ugodan, pa nije nemoguće da pobudi i ljutite reakcije šatoraškog tipa.

Režiser pobjedničkog filma Ivan Ramljak boljim poznavateljima hrvatskog filma nije nepoznat. Afirmirao se koncem prošlog desetljeća nizom vizualno inovativnih, eksperimentalnih dokumentaraca u kojima zanimljivo kombinira sliku i zvuk, kao što su „Mezostajun“ (2018), „Kino otok“ (2016) ili „Dom boraca“ (2018). Veći publicitet je zadobio s dva duga dokumentarca koja su pobrala pohvalne kritike: „O jednoj mladosti“ (2020) bio je generacijska kronika ispričana kroz život prijatelja, narkomana i fotografa, a “El Shatt – nacrt za utopiju“ priča je o izbjegličkom logoru El Shatt izloženoj kroz fotografije logorskog fotografa Ljubomira Garbina.

„Mirotvorac“ je Ramljakov dosad najklasičniji dokumentarac, sačinjen mahom od arhivskih VHS snimaka iz 90-ih, snimaka lokacija na kojima su se događaji zbili, te audiozapisa intervjua sa svjedocima. Premda dosad najklasičniji, ovaj je Ramljakov film dosad vjerojatno i politički najrelevantniji jer suprotstavlja se dominantnom hrvatskom pogledu na rat koji je u međuvremenu postao posve nekritičko-mitomanski.