Već dugo neki holivudski film nije dobio tako visoku ocjenu na najpopularnijem filmskom portalu www.imdb.com. “Nestala” Davida Finchera, ekranizacija bestselera Gillian Flynn, ima nakon nekoliko projekcija na aktualnom New York Film Festivalu 9,2 od moguće desetke, čime se mogu pohvaliti jedino “Iskupljenje u Shawshanku” Franka Darabonta i “Kum” Francisa Forda Coppole, najviše rangirana ostvarenja u povijesti kinematografije na tom portalu. Dakako, kad od četvrtka film krene u svjetska kina i broj glasača se ustostruči, ukupna će ocjena biti po svoj prilici nešto niža, ali ovakav visoki start ipak se nije očekivao.
Fincher je inače miljenik filmskih portala, o njegovim se projektima žustro raspreda čim dobiju zeleno svjetlo za snimanje, no samo su “Sedam” i “Klub boraca” stekli neprikosnoveni kultni status: u odnosu na njih “Društvena mreža”, “Neobični slučaj Benjamina Buttona”, “Zodijak” i “Muškarci koji vole žene” - kolikogod respektabilni kreativni pothvati (što svjedoče i brojne nominacije za Oscara) - zakačili su i poneki negativan poen, zbog čega im ukupna ocjena nije tako dobra. Je li “Nestala” uistinu u rangu remek-djela kakvi su “Sedam” i “Klub boraca”? O tome su zasad sudovi podvojeni.
Najbolji pedigre
“Nestala” je bez dvojbe film s najboljim pedigreom u ovojesenskoj holivudskoj ponudi. Nije u pitanju samo reputacija Finchera i njegova glavnog glumca, dvostrukog oskarovca Bena Afflecka, nego značajnu ulogu ima i istoimena knjiga koja je poslužila kao predložak. “Nestala” je treći po redu roman Gillian Flynn, bivše novinarke magazina Entertainment Weekly, koja se - nakon što je dobila otkaz - morala usredotočiti na spisateljsku karijeru i nije požalila. Već je prvijenac “Oštri predmeti” bio poprilično zapažen, druga knjiga “Mračna mjesta” također nije prošla loše (upravo je ekranizirana, no kako je u pitanju nezavisna produkcija s francuskim redateljem, u kina će tek nagodinu), međutim, “Nestala” je postala megahit, prodana je samo u Americi u šest milijuna primjeraka i provela pedeset tjedana na top listi The New York Timesa. Po žanru je to triler kao i njezine dvije prethodne knjige, uostalom, autorica ne krije da joj takva vrsta proze najbolje leži i bez krzmanja navodi tko su joj uzori, no znakovito je da se ovom prigodom inspirirala ostvarenjima koje nemaju previše veze sa žanrom, kazališnim komadom “Tko se boji Virginije Woolf” Edwarda Albeeja, oporom analizom bračne patologije, i romanom “Bilješke o skandalu” Zoë Heller, čija se protagonistica zbog veze s maloljetnim učenikom i neželjene naklonosti postarije kolegice našla u medijskom žrvnju. Najzanimljivije je što je autorica svoje izvanžanrovske utjecaje uplela u neobičnu strukturu knjige koja počinje navodnim nestankom protagonistice, zbivanja pratimo iz vizure njezina supruga koji će uskoro postati meta medijske hajke i naći se pred optužbom za ubojstvo, da bi se potom oglasila i “nestala”, ali iz prošlog vremena, sa stranica dnevnika koji je svojedobno pisala.
To je tek prvi narativni zalom koji očekuje čitatelja, uslijede još bar dva i to puno veća, postaje jasno da pred nama nije banalno gutanje stranica nego ne baš jednostavno dešifriranje govore li autoričini likovi istinu ili ne i tko su oni zapravo kada ih zagrebete ispod površine, a lajtmotiv cjeline su bračna nezadovoljstva: kako odrediti trenutak kada se muž prestao zanimati za ženu i obrnuto.
Balansiranje stvoritelja
Gillian Flynn pritom kao da više suosjeća s junakom nego junakinjom, i on je poput nje žrtva recesije, zbog koje se morao preseliti iz mondenog New Yorka u rodni gradić u Missouriju, dok je ženu pozicionirala kao ultimativnu “kučku”, podarivši joj ipak stanovita opravdanja za njezino ponašanje. Znajući za njezin autobiografski esej “Nisam bila fina mala djevojčica”, očito je da je dio nje bio na strani žene koja se odlučila na radikalne korake kako bi kaznila muža. Poput pravog stvoritelja, ona je zapravo balansirala između oba protagonista, dražeći publiku da se opredijeli na čijoj je strani.
Legendarna negativka
Uspjeh tako neobične knjige - bilo je to prije dvije godine - zaintrigirao je holivudske producente, pa je filmska prava otkupila kompanija glumice Reese Witherspoon. Iako se potonja između prevladavajućih “slatkica” naigrala i likova različitih moralnih nijansi, procijenila je da uloga supruge nije za nju. Kada je za redatelja određen Fincher, složili su se da britanska glumica Rosamund Pike, ledena negativka iz filma “Umri drugi dan” iz serijala o Jamesu Bondu, primjereni odabir, dok se Ben Affleck činio savršenim za ulogu muža, sveameričkog dečka koga situacija natjera da se uzdigne iznad vlastitih ograničenja. Najrizičniji je potez bio dopustiti Gillian Flynn da sama napiše scenarij, jer u tom poslu nije imala nikakvog iskustva, no Fincher je vjerojatno računao da će tako na najbolji način kontrolirati završnu verziju.
Sudeći po nekolicini ekstatičnih recenzija, “Nestala” je jedan od filmova godine, vrlo hrabre dramske strukture, uzbudljiv, provokativan, s nesputanim prizorima seksa i nasilja. Hollywood danas više nema sreće s takvom vrstom ostvarenja, davno su prošla vremena kada je publika hrlila na filmove kakvi su “Fatalna privlačnost”, u kojem je Michael Douglas skupo platio jednokratni seks s Glenn Close, jer ga je ona počela progoniti i ugrozila mu brak, ili “Sirove strasti”, opet s Michaelom Douglasom u ulozi inferiorne igračke kojom manipulira ubojito erotična Sharon Stone. “Nestala” posjeduje sličan subverzivni naboj, lako je zamisliti zahtjevne gledatelje mlađe, srednje pa i starije generacije kojima je takav film idealan povod za večernji izlazak, gdje ih neće zagnjaviti nekakvom konfekcijom.
Nisu, međutim, svi kritičari tako entuzijastični. Ponajprije, još tijekom produkcije govorkalo se kako će se scenarij - pogotovo u završnici - dosta razlikovati od knjige, što se nije pokazalo točnim. Po prikazanim zbivanjima nema tu prevelike razlike, ključna je novina, međutim, što su Fincher i Gillian Flynn orkestrirali pred kamerama jedno spektakularno ubojstvo koje u knjizi gotovo promakne između redova. Scenarij je - pretpostavljivo - pročišćen od nekih sporednih likova i dramskih odvojaka, ipak je to film koji traje “samo” dva i pol sata, dok predložak - preveden i u nas - ima preko 400 stranica, međutim, ključna je razlika što su bračna rogoborenja nekako ostala u drugom planu.
Virtuozna režija
U romanu njih čujemo izgovorene u prvom licu dok se likovi ispovijedaju (odnosno govore ono što nam žele saopćiti), međutim, u filmu su unutarnji monolozi svedeni na minimum, ostali su samo u scenama u kojem su uprizoreni dijelovi iz suprugina “dnevnika”. U tom je pogledu knjiga puno zanimljivije štivo, nudi više meditiranja i podteksta, dok je film usredotočen na izvanjsku radnju i zaoštrava je u maniri uglancanog holivudskog trilera: nema tu pretjerane suptilnosti, do zasićenja se elaborira kako su mediji krcati lešinarima, a neki od likova (poput bivšeg dečka junakinje u karikaturalnoj izvedbi Neila Patricka Harrisa) puno su uslojeniji u knjizi. Fincher je virtuozno režirao film, čim projekcija završi poželite da ga još jednom pogledate i proučite kako je koja scena napravljena, no hladan je i manipulativan poput njegovih protagonista. Ne čudi što su ga već sada otpisali s liste kandidata za Oscara (spominju se samo moguće nominacije za najbolju žensku ulogu i glazbu), no glede prometa u kinima ne treba strahovati: “Nestala” je neosporna jesenska atrakcija koja profitira od činjenice da je Hollywood takve filmove posljednjih godina prestao proizvoditi.