Bilo bi zanimljivo gledati dokumentarni film o nastanku biografske glazbene drame "Michael", u koju su bili upleteni mnogi članovi obitelji megapopularnog pjevača. Po jednoj verziji, film je trebao početi dolaskom policije na njegov posjed kako bi se ispitale optužbe za pedofiliju. Naravno, o tome nije moglo biti govora, ne samo zato što o njegovom nasljeđu sada brine vojska odvjetnika, ali i zato što mnoge od navodnih žrtava Michaela Jacksona protiv njega imaju otvorene sudske procese. Kad je tome tako, scenarist John Logan – triput nominiran za Oscara za filmove "Gladijator", "Avijatičar" i "Hugo" – odlučio se za najrutinskiju varijantu u kojoj tata Joseph Jackson (Colman Domingo), iznuren radom u čeličani, dresira svoje sinove da postanu grupa The Jackson 5, kako se ni on a niti njegovi potomci više ne bi morali baviti fizičkim poslovima. Film traje dva sata i 15 minuta, a Logan i njegov redatelj Antoine Fuqua ("Dan obuke", "Sedmorica veličanstvenih") ne propuštaju nijednu scenu kako bi istakli glavne teme priče.
Nije htio biti kotačić
Najvažnija je kako su Michaela još od djetinjstva pokušali tjerati da postane kotačić u obiteljskom glazbenom stroju, no to naprosto nije funkcioniralo jer je on već kao desetgodišnjak fascinirao čudesnim glasom i često je izvodio solo dionice. Zbog toga se stalno sukobljavao s ocem Josephom, kojem se baš nije dopadalo da mu njegovo glazbeno otkriće izmakne kontroli. Michael ponajprije nije dozvoljavao da mu netko nameće što smije a što ne raditi, pa su njegova trvenja s tatom postala legendarna i često završavala premlaćivanjem kaišom.
Kad je porastao, kaiš više nije dolazio u obzir, imao je i postojanu podršku majke Katherine (Nia Long), no mladić je razvio vlastiti sustav vrijednosti koji je uključivao brojne plastične operacije kako bi postao nešto između crnca i bijelca. Kad je pronašao producenta koji mu je u potpunosti odgovarao – bio je to John Branca (Miles Teller najpoznatije je ime u glumačkoj postavi) – jedan od prvih zadataka bio mu je da uruči otkaz njegovom ocu na mjestu producenta i menedžera, što je potonjeg jako pogodilo.
Petar Pan
U tom dijelu Michaela počinje igrati Jaafar Jackson, njegov nećak koji mu poprilično sliči, a ima i popriličnu glumačku karizmu (Juliano Valdi bio je mali Michael, ali ti segmenti filma nisu se posebno pamtili), tako da vrlo uvjerljivo dočarava glazbenu legendu oko koje će se u trenu isplesti krajnje ozbiljne kontroverze. Kao prvo, bio je i ostao veliki dječak (nešto poput svog idola Petra Pana) koji se na svom posjedu također nazvnom Neverland družio između ostalih sa žirafom i čimpanzom, nazivao ih je svojim jedinim pravim prijateljima, no tako je uistinu i bilo, budući da je s glazbenicima njegovao uglavnom profesionalne odnose, a braća – koja su se vjerojatno pomalo i uvrijedila kad je on naprasno napustio The Jackson 5 – već su stekla svoje obitelji i vlastite interese. Možda je i stoga pristao na megalomansku ideju svog oca da reaktiviraju The Jackson 5 i krenu na svjetsku turneju koja bi uključivala samo metropole i stadione, no sve je završilo loše, kad mu je vatra zahvatila kosu i on je morao u bolnicu.
Štošta u filmu treba tumačiti "između redaka", tako i njegovi humanitarni pothvati kao što su posjeti dječjim bolnicama i mirenje omladinskih bandi imaju i svoje naličje, a pjesme "Billy Jean" i "Bad" nevjerojatno precizno odražavaju njegovo stanje svijesti. Kad već nije dozvoljeno izravno bavljenje njegovim karakternim osobinama, možda se treba zadovoljiti metaforama.
Sjajan prikaz koncerata
"Michael" je svakako impresivno napravljen, pogotovo kad počne koncertna sezona, tako nešto skoro niste vidjeli. Znakovito je da je jedan od njegovih zadnjih nastupa onaj na Wembleyju u Londonu, koji najavljuje izvjesno hlađenje prema Americi. Po nekadašnjim govorkanjima, "Michael" je trebao trajati preko četiri sata i biti raspodijeljen u dva dijela, ali to se nije ostvarilo.
Ipak, završni natpis "Priča se nastavlja" kao da upućuje na to da će film imati nastavak, no to je možda samo još jedna metafora.
Film sam gledao na pretpremijeri u CineStaru u Branimir Mingle Mallu, to je inače najveća zagrebačka kino dvorana, nije baš bila dupke puna, ali za današnje standarde mladi su se dobro odazvali. Na odjavnoj špici je medley Michaelovih hitova koji su neki – pogotovo djevojke – jako dobro prihvatili i rasplesali se sve dok nije nestalo tona. Tek da se zna, Michael Jackson i danas je legenda, a taj dio gledatelja oduševljeno bi prihvatio ideju da se napravi nastavak, čak i kad bi bio natrpan mračnijim dijelovima Jacksonove biografije. q
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....