Goran Kulenović, scenarist i redatelj “Crno-bijelog svijeta” odgovorio nam je na goruća pitanja koja gledatelji imaju o tome kako će izgledati nova sezona
Zašto ste se odlučili na vremenski skok u devedesete?
- Dio ljudi je iznenađen, dio ljudi je to vrlo emotivno doživio. Napravio sam efekt koji sam htio, a to jedan kontrapunkt prema osamdesetima koje doživljavamo upravo tako pozitivne, simpatične jer su nakon njih uslijedile devedesete. I sigurno je da to ne bilo tako, da nam nakon ‘80-ih nije dogodio rat i donio sve ono što je on donio. Osamdesete se ne bi tako romantizirale, jer na kraju krajeva i nisu bile tako silno romantične, ali jesu u usporedbi s desetljećem poslije. Bez crne, ne bi vrijedila bijela, dobro to kaže Balašević. Drugi razlog vremenskog skoka je taj što sam htio “Crno-bijeli svijet” dramaturški “zakuhati”. Strane serije pomiču granice dramaturgije i forme, a šteta je raditi treću sezonu i igrati na već prokušanu formulu. Dobro je eksperimentirati, a tako je i zanimljivije raditi. Ako je ovo zadnja sezona serije, a to je uvijek moguće, šteta je ne iskoristiti priliku i progovoriti o temi koja je za moju generaciju jako važna, i to je treći razlog. Za razliku od generacije novog vala, koja je tih ‘80-ih proživjela svoju mladost, mi smo tek počeli živjeti. Ja sam primjerice bio zadnje godište onih koji su morali u JNA i jedva smo se vratili kući. Bilo je to vrlo traumatično i zato mi je i intimno bilo važno progovoriti i o tom periodu. Ovo je bila šok terapija za početak i mislim da je to dobro. Kako smo ljude s prvom sezonom potaknuli da pričaju s djecom o periodu osamdesetih, sada će pričati i o devedesetima. Rekao mi naš mladi glumac Karlo Maloča, koji se se tada nije ni rodio, da su mu se javili prijatelji na Instagram, njegova generacija, i oduševljeni su, dirnuti cijelom pričom za koju do jučer uopće nisu bili zainteresirani. Eto, iskoristio sam malo priliku i činjenicu da su se ljudi emotivno vezali uz seriju da progovorim i o nekim ozbiljnim stvarima.
Je li ovo jedini vremenski skok u sezoni?
- Možemo najaviti zbunjenima da njihova serija ide dalje kakva je i bila, ne moraju se previše brinuti. Imali smo samo ova dva vremenska skoka u prvoj epizodi, no ne mislim da će većina do polovice sezone zaboraviti na njih i tek na kraju sezone povezati s onim što su tada vidjeli.
Jeste li očekivali ovako snažnu reakciju publike i podijeljena mišljenja?
- Očekivao sam podijeljena mišljenja, uostalom ona su takva bila i kad smo krenuli s “Crno-bijelim svijetom”. Poslije su se u 90 posto okrenula u našu korist i ne treba zbog toga brinuti. Nekima će ovo sada sjesti tek na drugo ili treće gledanje, to je uvijek tako.
Kao što smo već spomenuli, bilo je jako puno komentara, u stilu “što nam lepršavu seriju kvarite ratnom depresijom”. Jeste li se ipak pribojavali takvih reakcija?
- Ja nisam, ali neki su bili zabrinuti kada sam to napisao i pitali me jesam li siguran da je to pametno. Ali igranjem na sigurno nećemo dobiti kvalitetu više, a ja stvarno mislim da smo to dobro napravili. I to je u konačnici jedno važno pitanje. S druge strane, već sljedeći ponedjeljak “Crno-bijeli svijet” se vraća na ono što je bio, ali to i dalje nisu samo ti lepršavi, romantični trenuci. Istina, ‘90-e su bile tako snažne, ali u seriji smo i do sada imali i ružnih i nelijepih stvari, jer je svega toga bilo i ‘80-ih. Uostalom zato to i jest “Crno-bijeli svijet”.
Gledatelji sada znaju da će neki junaci serije doživjeti tešku sudbinu u budućnosti i imati problema. Hoćemo li ikad saznati što se dogodilo likovima u devedesetima?
- Nećemo otkriti u ovom trenutku što će s njima biti.
Što ovakvo pričanje priče znači za cjelokupnu radnju?
- Da ne podcjenjujemo našu publiku serviranjem samo linearne narative. Naši gledatelji nisu oni koji prate sapunice niti osobito prate televiziju. To smo otkrili odmah na početku, jer gledanost sapunica nije pala kada smo mi krenuli, a naša gledanost bila je ogromna. Oni zaslužuju da im ponudimo nešto na razini svjetske produkcije i sve će to na kraju doći na svoje.