Zagrebački redatelj Rajko Grlić u intervjuu za portal Slobodna Bosna govorio je o svom najnovijem filmu 'Ustav Republike Hrvatske', ali i svojim sarajevskim korijenima.
Evo nekih dijelova intervjua koje prenosi Slobodna Dalmacija.
- Mi, kada smo počeli pisati scenarij u Hrvatskoj, taj morbidni nacionalizam nije bio u tom obliku agresivan, kao kakav je bio u trenutku kada smo izašli iz filma, tako da se vrijeme nekako poklopilo.
S druge strane, to je toliko intimna priča, a mi smo probali svakog od njih učiniti ljudskim bićem, da je to naišlo na prijem koji je rezultiralo da je, a to je meni najdraži podatak o rezultatu tog filma, i u Zagrebu i u Beogradu igrao pet mjeseci neprestano u kinima - kazao je.
Mislim da sam uspio prenijeti poruku filma. To je film o nepodnošljivosti Hrvata i Srba! A, ovo što se počelo vani događati je isto van kontrole, kazao je.
Osvrnuo se i na trenutnu političku situaciju...
- Kada je počeo taj novi val nacionalizma, onda je on grunuo u nasirovijem obliku kao u Hrvatskoj. A onda su sad došli mladići koji nisu puno promijenili optiku na svijet, samo su u boljim odijelima, imaju finije manire, bolje se češljaju, djeluju puno civiliziranije. Ja se toga bojim, bojim se civiliziranog nacionalizma, pojasnio je.
Sa Sarajevom je inače na 'ti'.
- Moja majka dolazi iz židovske familije, koja je iz Toleda, preko Istanbula i Sandžaka došla u Sarajevo. Djevojački se prezivala Izrael. Imali su kuću u Logavinoj ulici. Pradjed je bio veliki vjernik, a prabaka je spravljala lijekove.
Nju je kapo ustaškog logora u Gradišci ubila. Nije joj htjela dati prsten s ruke nego ju je pljunula kad joj je počela otkidati prste. Toj ženi je suđeno poslije rata. Familija Izrael je nestala u Drugom svjetskom ratu, od njih 28 samo je dvoje preživjelo. Moja majka i stric, koji je nakon rata otišao živjeti u Izrael - ispričao je Grlić.
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.