Na početku kratkog filma "Split" naratorica objašnjava kako je s obitelji pobjegla od zagrebačkog potresa u Split, u potrazi za mirom i sigurnošću, da bi joj se tamo dogodio samo još jedan - rastanak. Slijede prizori prazne uže jezgre Splita, poetične slike tragova prolaska vremena na kamenim kućama, ostaci drevne arhitekture, puste ulice bez ljudi. Na kraju filma autorica se vraća omiljenom motivu mora i čujemo kako uz uzdah olakšanja izranja iz dubine na površinu, hvata zrak...
Ovim filmom Renata Poljak (47) treći put sudjeluje na Festivalu kratkog filma u njemačkom Oberhausenu, jednom od najznačajnijih filmskih festivala te vrste koji se održava upravo u prvom tjednu svibnja. To je veliki uspjeh za Poljak, multimedijalnu, konceptualnu umjetnicu koja konzistentno izlaže i radi i na međunarodnoj sceni. Njezine teme su često autobiografske: bavi se motivima iz svog djetinjstva, a jedan od njezinih zapaženijih projekata bilo je i "Režiranje glumaca/režiranje uvjerenja" - gdje gledamo razgovor s Ivanom Kojundžićem koji je kao dječak utjelovio Boška Buhu u istoimenom filmu.
U Oberhausenu je već bila s filmovima "Još jedan odlazak" i "Porvenir", koji s filmom "Partenza" čine svojevrsnu trilogiju u kojoj se autorica bavi temom rastanka, a na što se nadovezuje i "Split".
"U prijašnjim filmovima rastanci su bili uvjetovani migracijama, morem, obećanim zemljama, promjenom sistema... "Split" je priča o osobnom rastanku u vrijeme pandemije u Splitu te se grad koristi kao kulisa, dok su "Partenza" i "Porvenir" filmovi o rastanku pranone i pranona. Baš kao u "Partenzi" Zlatni rat, i ovdje lokacija postaje nositelj emocije i jedan od glavnih protagonista", kaže Renata Poljak objašnjavajući kako joj teški pandemijski uvjeti te otkazivanja planiranih umjetničkih projekata i nisu tako teško pali. "Dobila sam vrijeme za koncentraciju i rad, a pandemija je bila i jedan od osnovnih okidača snimanja filma "Split". Mislim da iz svake duboke promjene, vanjske i unutarnje, može krenuti novi početak."