Živući rođaci Lidije Poët nisu bili osobito sretni kada je Netflix sredinom veljače 2023. godine emitirao prvu epizodu serije o prvoj modernoj talijanskoj odvjetnici. "Frivolno i vulgarno", komentirala je njezina pranećakinja Marilena Jahier Togliatto (1948.). Pogledala je samo prvu epizodu, za dalje nije imala volje: šok je možda opravdan jer televizijski život žene, kojoj je Kraljevina Italija krajem 19. stoljeća dopustila da diplomira pravo, ali ne i da se njime bavi, počinje - glasnim ženskim orgazmom.
U samo dva tjedna "Zakon prema Lidiji Poët" postao je treća globalno najgledanija serija na Netflixu. Druga sezona povijesno-kriminalističke drame koju su kreirali Guido Iuculano i Davide Orsini emitirana je krajem listopada 2024., a treća - ujedno i posljednja sezona - na Netflix je stigla ovoga tjedna i, kao i prethodne dvije, sastoji se od šest epizoda.
Tijekom sve tri sezone, objavio je Netflix, produkcija je angažirala više od 600 glumaca i članova ekipe, s dodatnih 2700 statista. Serija je snimana ukupno 48 tjedana na 110 lokacija, prvenstveno u regiji Torina i Pijemonta, talijanski obrtnici za nju su izradili 90 stilskih kostima (30 po sezoni) i 100 komada nakita po narudžbi. Rođakinja Marilena Jahier Togliatto (koja Lidiju Poët zapravo nikad nije upoznala, samo je slušala o njoj…) možda nije bila zadovoljna, ali zato jesu gledatelji popularnog streaming servisa: od prvog emitiranja "Zakon prema Lidiji Poët" ušao je na Netflixovu listu 10 najboljih TV serija u više od 50 zemalja, dosegnuvši prvo mjesto u Italiji, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Ukrajini. Samo prve dvije sezone zabilježile su više od 40 milijuna pregleda diljem svijeta, a popularnost Lidije Poët prelila se i u stvarnost: nakon prve sezone lokalne putničke agencije pokrenule su ciljane ture inspirirane Lidijom Poët, pa su turisti počeli obilaziti mjesta iz stvarnog života talijanske odvjetnice. Talijanska umjetnička klizačica Lara Naki Gutmann odabrala je pak soundtrack serije kao glazbu za svoj kratki program na Zimskim olimpijskim igrama 2026. i osvojila timsku brončanu medalju.
Treća sezona serije počinje ubojstvom trapezistice u putujućem romskom cirkusu - iako se isprva čini da je razlog ubojstva ljubomora, ispostavit će se da je uzrok smrti mnogo kompleksniji i da, neočekivano, ima veze s dubokim prijateljstvom. Istodobno, u obiteljsku kuću Poëtovih stiže Lidijina najbolja prijateljica Grazia Fontana (Liliana Bottone) s malodobnom kćeri Milom. Grazia posramljeno otkriva da je s kćeri pobjegla od nasilnog supruga Guida, mornaričkog časnika i ratnog heroja. Dok Lidia (Matilda De Angelis) i njezin brat Enrico (Pier Luigi Pasino) smišljaju kako pomoći Graziji, usred obiteljskog ručka iznenada se pojavljuje napušteni muž. Nekoliko sekundi kasnije, iz radne sobe, kamo su supružnici otišli razgovarati, začuje se krik - brat i sestra pronalaze ozlijeđenu Graziju, a na podu mrtvog Guida…
Taj će slučaj Poëtovi istraživati do kraja završne sezone, a paralelno će u svakoj epizodi rješavati jednostavnije slučajeve ili braniti druge klijente - redom su to, kao i u stvarnom životu Lidije Poët, siromašni, žene i djeca. Ljubavni podzaplet - koji pratimo od prve sezone - u trećoj će se sezoni pretvoriti u ljubavni trokut, a onda i četverokut: Lidia je i dalje u vezi s novim torinskim državnim odvjetnikom Pierluigijem Fourneauom (Gianmarco Saurino), dok je novinar i socijalist Jacopo Barberis (Eduardo Scarpetta), brat Enricove ponešto konzervativne supruge Terese (Sara Lazzaro), sada zaljubljen u španjolsku opernu pjevačicu Consuelo (Alejandra Meco). Između Lidije i Jacopa iskre, očito, i dalje frcaju, a napetost i ljubomora kod njihovih partnera poveća se kad Jacopo odvažnoj odvjetnici počne pomagati da oslobodi najbolju prijateljicu. Iako serija nosi oznaku kriminalističke, u pitanju je cosy crime: nema ovdje eksplicitnih prizora nasilja, raskomadanih tijela niti jeze. Lidia Poët talijanska je i ženska verzija Sherlocka Holmesa - kreatori serije pametno koriste klišeje kako bi naglasili njezinu inteligenciju i pronicljivost u rješavanju slučajeva. Produkcija je holivudska: Lidia nosi raskošne haljine i nakit čak i kad gaca po blatu ili se provlači kroz prašnjave tunele, uvijek je besprijekorno našminkana i zanosna u utegnutim korzetima. Formulaična povijesna drama vjerojatno ne bi postala toliko popularna da nema glavne glumice Matilde De Angelis - njezina ljepota, karizma, šarm i glumačko umijeće nose cijelu seriju.
Posljednja epizoda završne sezone nabijena je emocijama (do mjere da je, po svjedočenjima na društvenim mrežama, mnoge rasplakala), a iako "Zakon prema Lidiji Poët" ima malo veze s osobnošću stvarne talijanske odvjetnice, lijepa je i dirljiva posveta njezinu životu. Lidia Poët rođena je u Perreru 1855. u obrazovanoj i bogatoj obitelji, u vrijeme kad je 84 posto Talijanki i 74 posto Talijana bilo nepismeno. Otac joj je bio gradonačelnik Perrera, a majka zemljoposjednica. Lidia Poët obrazovala se u ekskluzivnoj osnovnoj privatnoj školi u Švicarskoj, gdje je naučila engleski, francuski i njemački jezik, a kada se vratila kući, upisala je talijansku srednju školu. Upisala se na Pravni fakultet Sveučilišta u Torinu i diplomirala 1881. s disertacijom o položaju žena u društvu, zalažući se za to da dobiju pravo glasa. Bila je jedna od četiri žene na sveučilištu, jedina na Pravnom fakultetu.
Nakon dvogodišnjeg usavršavanja kod renomiranog odvjetnika, položila je pravosudni ispit i upisala se u odvjetničku komoru. No Prizivni sud u Torinu, nakon žalbe glavnog državnog odvjetnika, poništio je njezinu registraciju pod izlikom da je odvjetnička profesija javna služba i kao takva zabranjena ženama. Nakon odluke suda Poët je radila u odvjetničkom uredu svojeg brata Enrica Poëta, praktički obavljajući posao odvjetnice, iako nije imala pravo zastupati klijente na sudu. Kada bi njezin brat (koji se, kao ni ona, nikad nije oženio i nije imao djecu) svake godine otišao u Vichy u Francuskoj, ona bi u potpunosti preuzela sve poslove odvjetničkog ureda. Bila je snalažljiva, kao i u seriji: kad bi klijente trebalo zastupati na sudu, zamolila bi kolege za pomoć.
Tek je 1919. godine u Italiji na snagu stupio zakon koji je ženama dopuštao rad u javnim službama, pa je Lidia Poët 1920., u dobi od 65 godina, napokon upisana u odvjetničku komoru Torina. Život je posvetila borbi za prava onih koji nisu imali pravo glasa: maloljetnika, žena i zatvorenika. Posljednje godine života provela je u gradu i općini Dianu Marini, gdje je i umrla krajem veljače 1949. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....