Kad se Christy Salters kao 19-godišnjakinja 1987. pojavila na amaterskom boksačkom natjecanju "Toughman" u rodnoj Zapadnoj Virginiji u Sjedinjenim Američkim Državama, prvom njegovom izdanju u kojem su mogle sudjelovati žene, bila je motivirana znatiželjom i inatom. Nikad prije nije boksala. Nije čak ni nazočila boksačkoj borbi. U srednjoj školi i na fakultetu igrala je košarku. Međutim, kad je čula da sredina u nju sumnja, odlučila joj je pokazati da ona to može. Nije joj ni na kraj pameti bilo da će joj tada početi boksačka karijera koja će potrajati više od 20 godina, u kojoj će odraditi 59 profesionalnih borbi te odnijeti pobjedu u njih 49 i nokautirati 32 suparnice.
Salters se 1988. ponovno prijavila na "Toughmana" – i pobijedila. Ponovila je to i 1989. Ubrzo je od promotora iz Tennesseeja dobila i prvu ponudu za profesionalni meč. Obećan joj je honorar od 500 dolara. Nakon što je 1990. završila fakultet – htjela je biti nastavnica – isti ju je promotor ponovno nazvao i ponudio da se preseli u Tennessee kako bi je trenirao Jim Martin, njegov novi suradnik. Salters je prihvatila ponudu. Odnos Salters i Martina ubrzo je izašao iz profesionalnog okvira. Osim što ju je učio boksati, on je kontrolirao njezine financije i karijerni put. Kako su se tijekom treninga zbližili, Salters mu je otkrila da je lezbijka. Svoju seksualnu orijentaciju, rekla je kasnije, shvatila je kad je imala 11-12 godina.
Kad je Martin vidio da se ponovno povezala s jednom bivšom djevojkom, rekao joj je da će je se obitelj odreći ako odluči biti u vezi sa ženom. Iako su njezini roditelji znali da je homoseksualka, to nisu odobravali. Iskoristivši kontrolu nad njezinom karijerom i emotivnu ucjenu, Martin je od Salters zatražio da se uda za njega, svjestan da joj zapravo ne daje izbor. Vjenčali su se 1991., kad je on imao 47, a ona 22 godine. Ona je uzela njegovo prezime te postala Christy Martin.
"ŠALABAHTER IZ FILMA" O "CHRISTY" POGLEDAJTE U NASTAVKU TEKSTA:
U narednim je godinama nizala pobjede, no i dalje nije uživala poštovanje boksačkog establišmenta. Štoviše, često je bila profesionalno i spolno degradirana. Martin to nije pokolebalo. Zahvaljujući uvjerljivim predstavama u ringu – zaključno s 1993. godinom, imala je 19 pobjeda, od kojih je 15 ostvarila nokautima, jedan poraz i jedan remi – Martin je 1993. potpisala ugovor s legendarnim, ali kontroverznim promotorom Donom Kingom, čime je postala prva žena s kojom je surađivao. I u narednim godinama nastavila je nizati pobjede, a honorari koje je primala stalno su rasli. Početkom 1996. iznosili su 15 tisuća dolara po borbi. Zbog činjenice da potječe iz obitelji rudara, dobila je nadimak "Rudareva kći".
Suradnja Kinga i Martin kulminirala je njezinim mečom s manje poznatom irskom boksačicom Deirdre Gogarty koji se održao 16. ožujka 1996. godine u Las Vegasu u SAD-u. Borba je bila dio uvodnog programa prije meča Mikea Tysona i Franka Bruna za titulu prvaka Svjetskog boksačkog vijeća (WBC). Borba Martin-Gogarty bila je krvava i uzbudljiva, a završila je pobjedom Martin, nakon jednoglasne odluke sudaca. Ron Borges, novinar i suautor njezine autobiografije, tvrdi da je ona te večeri stvorila sport "koji dotad nije postojao". Meč se općenito smatra prekretnicom u popularizaciji ženskog boksa. Poznati sportski časopis Sports Illustrated stavio je Martin na naslovnicu već u travnju 1996., čime je postala prva i još uvijek jedina boksačica kojoj je to uspjelo.
Martin je nakon trijumfa nad Gogarty nastavila pobjeđivati. U periodu od rujna 1996. do prosinca 2002., ostvarila je 16 pobjeda i doživjela tek jedan poraz (Sumya Anani, 18. prosinca 1998.). Da više nije potentna kao prije dalo se naslutiti kada ju je Laila Ali – kojoj je bila uzor – nokautirala u četvrtoj od deset rundi njihovog meča za prvakinju Međunarodnog boksačkog saveza (IBA) u super srednjoj kategoriji (do 76.20 kg) koji se održao 23. kolovoza 2003.
Tijekom narednih šest godina, Martin je u ring ušla samo sedam puta - pobijedila je u četiri borbe, od kojih je jednu okončala nokautom, izgubila dvije, a jedna je završila remijem. Krivac za nekonzistentnost i boksačku nemoć bio je njezin suprug Jim. Martin je u svojoj autobiografiji "Borba za preživljavanje: Moj put kroz boksačku slavu, zlostavljanje, ubojstvo i uskrsnuće" iz 2022. otkrila da ju je on za vrijeme karijere emotivno i fizički zlostavljao. Nadzirao je njezine telefonske pozive, vagao ju je svakog jutra te govorio da će ostati bez svega ako ikome otkrije da je lezbijka. U drugoj polovici 2000-ih Martin je postala ovisna o kokainu, kojim ju je suprug spremno i redovito snabdijevao. U tom joj je periodu često govorio da će je ubiti ako ga ostavi. Martin kaže da joj je to toliko puta ponovio da ga je prestala shvaćati ozbiljno.
Martin se 2010. ponovno povezala s bivšom djevojkom Sherry Lusk. Nakon povratka kući s jednog večernjeg druženja s Lusk, Jim ju je četiri puta ubo nožem, a zatim – dok je ležala na podu i hroptala – njezinim vlastitim pištoljem ustrijelio u prsa. Vjerujući da je mrtva, otišao se otuširati. Međutim, Martin je nekim čudom preživjela njegov napad, te se ustala i šepajući izašla iz kuće. Slučajni prolaznik koji se našao u blizini odveo ju je u bolnicu. Liječnici su sanirali njezine ozljede, a Jim je uhićen tjedan dana nakon napada. Osuđen je 2012. na zatvorsku kaznu od 25 godina zbog pokušaja ubojstva svoje supruge Christy. Umro je u zatvoru krajem 2024. Imao je 80 godina.
Nakon što se oporavila od ozljeda, Martin je odradila još dvije borbe. Iako je obje izgubila, ishodi tih mečeva zauvijek će biti u drugom planu, a snaga njezina duha uvjerljivo u prvom. Martin se umirovila 2012. godine, sa skorom 49 pobjeda (31 nokaut), sedam poraza i tri remija. U Međunarodnu Kuću slavnih ženskog boksa uvrštena je 2014., točnije, bila je jedna od sedam boksačica koje su prve u nju uvrštene. U Međunarodnu boksačku Kuću slavnih primljena je 2020., točnije, bila je jedna od prve dvije boksačice koje su u nju uvrštene. Martin je 2016. osnovala vlastitu tvrtku za organiziranje boksačkih mečeva Christy Martin Promotions. Martin se 2017. vjenčala za Lisu Holewyne, boksačicu s kojom se sučelila krajem 2001.
Turbulentan život Christy Martin, koja to prezime koristi zajedno s djevojačkim Salters, bio je tema dokumentarnog filma "Neispričano: Dogovor s vragom" redateljice Laure Brownson iz 2021., a u svibnju 2024. objavljeno je da će njezina životna priča postati igrani film "Christy". Režije filma prihvatio se australski redatelj David Michôd ("Kralj", "Ratni stroj"), a pisanja scenarija on i Mirrah Foulkes. Ulogu Christy Martin dobila je popularna glumica Sydney Sweeney ("Samo ne ti", "Bezgrešna"). Film je snimljen krajem 2024. godine, a svjetsku je premijeru imao 5. rujna 2025. na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Biografska sportska drama "Christy" u hrvatska je kina stigla 6. studenog, a kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić u novoj epizodi serijala "Šalabahter iz filma" donosi dva razloga zbog kojeg je trebate pogledati i tri zbog kojih je trebate preskočiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....