Adolf Hitler filmski je život - vrijedi se prisjetiti - započeo jednom komedijom. Ta komedija bila je Chaplinov “Veliki diktator” iz 1940.
Bilo je to, međutim, prije “konačnog rješenja”, prije nego što je podvučena crta pod učinke nacizma. Kao što se nakon Auschwitza - kako je sročio Brecht - “ne može pjevati o stablima”, tako više nije bilo moguće ni snimati komediju o nacizmu. Nacizam i smijeh bili su nespojivi pojmovi punih pola stoljeća, sve dok 1997. Roberto Benigni nije snimio “Život je lijep” - komediju smještenu u konclogor. Benignijev film nije se bavio fašizmom nego njegovim žrtvama, nije se bavio užasnom zbiljom nego moći ljudi da kreiraju fikciju. Benignija su i u to doba nerijetko kritizirali - no, film je doživio uspjeh.
Film “Jojo Rabbit...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....