Posljednjih dana rata 1945., njemački je vojnik Willi Herold u bijegu s istočnog fronta naišao na automobil s tijelom avijatičarskog kapetana. Presvukao se u mrtvačevu uniformu i pojavio se na porti logora za dezertere i komuniste u gradu Emslandu. Kao potpuno samozvanac, “kapetan” je preuzeo komandu logora i naložio masovne egzekucije.
Ta istinita ratna priča tema je filma “Hauptmann” (Satnik) kojeg kao redatelj potpisuje njemačko-holivudski režiser Robert Schwentke. Schwentkeov crno-bijeli film sa zastrašujućom, ledenom minucioznošću prikazuje samo nekoliko tjedana u Heroldovom životu - od časa kad je on sam progonjena zvijer koja u dronjcima krade kruh, do časa kad postaje gospodar života i smrti u čitavom jednom gradu.
Heroldovo zlodjelo utoliko je fascinantno i strašno što nema nikakav motiv: rat je ionako bio gotov, nije bilo naredbe “odozgo”, zbog svog lažnog predstavljanja “satnik” je samo mogao stradati. Unatoč tome, miris svemoći nad tuđim životom opio je Herolda i kreirao krvavi delirij.
“Hauptmann” je izvanredan film. Riječ je o filmu koji psihologiju fašizma secira na način koji podsjeća na Pasolinija. Ali, taj delirij svemoći kod Schwentkea je to strašniji što ga film prikazuje s crno-bijelom, hladnom distancom. A na završnoj špici, Schwentke Heroldovu bandu izvodi na ulice današnjeg Berlina, čime politička poanta postaje još jasnija.