Sve i svašta istovremeno pokušava biti “Cursed”, nova najgledanija serija na Netflixu. Adaptacija stripa Toma Wheelera i Franka Millera miks je “The Witchera” za tinejdžere, “Igre prijestolja” za fanove sapunica i “Kralj Arthur” za milenijce.
Priču kao da je sklepao zloglasni Netflixov algoritam koji bira i razvrstava sadržaj po popularnosti: skromna mlada djevojka postaje heroina (odlična Katherine Langford), kralj Arthur je crnac (Devon Terrell), likovi Merlina i Morgane su remiksirani za 21. stoljeće, a zlikovac izgleda kao sirotinjski Kylo Ren iz “Star Warsa”. Šumske vile, začarani proplanci, sve kao da je rađeno matematički, po špranci, od podgrijanih ostataka fantasy žanra.
Je li to sve trash? Popriličan. Je li radnja zbrkana i puna klišeja, a likovi plošni? Naravno. Imate li osjećaj da ste sve već to negdje gledali? Kako ne. Vrijedi li onda pogledati “Cursed”? Obavezno.
Jer kako piše i kritičarka Timea Judy Berman, najbolje kod ove serije pogođen je - trenutak. Zaslađeni eskapizam, deset oku ugodnih i mozgu neopterećujućih sati, koliko traje prva sezona, nasušno nam je svima potrebno u ovim pandemijskim, ružnim i depresivnim vremenima. A nakon konfuznog početka serija uzme zamah i stvara instant-ovisnost, kao čips koji ne možete prestati trpati u sebe.Gledat ćete ju brzo, s guštom, i na kraju se nećete osjećati loše.
A radnja? Koga briga, zapravo, ali neka zla crkvena sekta masovno ubija miroljubive vještice, a mladoj heroini Nimue u ruke dopadne legendarni mač kojim ih može poraziti. Uz pomoć mladog probisvijeta Arthura pokušava ga dostaviti pijancu Merlinu.
Tja. Kao što kažem, koga zapravo briga, nije to “Igra prijestolja” (iako bi htjela biti). Tek neobavezna ljetna romansa kojom ćete preko vikenda isprati gorak okus iz usta izazvan koronavirusom koji je - ubio zabavu.