Marvelova devetodijelna odvjetnička serija “She-Hulk: Odvjetnica” sadržajno je i formalno najradikalnija priča o superjunacima koju je holivudski mainstream dosad proizveo. Autorica “She-Hulka” Jessica Gao, američka scenaristica koja je prije radila na TV serijama “Rick i Morty” i “Silikonska dolina”, zajedno je sa svojim suradnicima stvorila subverzivnu i provokativnu, ali prije svega šašavu, humorističnu i zabavnu seriju koja pokazuje koliko superjunački žanr može profitirati kada se makne od priča o neprilagođenim mladim i sredovječnim muškarcima.
“She-Hulk: Odvjetnica” prati 30-i-nešto-godišnju odvjetnicu Jennifer Walters (Tatiana Maslany), nećakinju Brucea Bannera (Mark Ruffalo) koja nakon jedne prometno-zrakoplovne nesreće postane Hulk poput njega. Budući da uživa u životu u odvjetništvu i ne želi da joj se život promijeni, Walters svoje novostečene moći vrlo brzo nauči kontrolirati kako joj ne bi nehotice pokvarile karijeru koju je gradila godinama. Međutim, kada tijekom jednog suđenja u sudnicu upadne superjunačka utjecajnica Titania (Jameela Jamil) te počne razbijati i bacati stvari, Walters se nevoljko pretvori u She-Hulka i spasi živote svih u sudnici. Kako je i predvidjela, život joj se nakon toga potpuno promijeni i pred nju baci potpuno nove izazove.
“She-Hulk: Odvjetnica” sadržajno je iznimno bogata serija koja se tijekom prve (i za sada jedine) sezone dotakne cijelog niza tema - od konkretnih poput pitanja intelektualnog vlasništva i oglašavanja na društvenim mrežama do općih poput balansiranja između privatnog i poslovnog života, zloupotrebe moći te mizoginije. Gao i ostali scenaristi sve su te teme vrlo vješto povezali u koherentnu priču koju se vrlo lako prati. Konkretne teme obično obrade u jednoj ili dvije epizode, dok se općima bave kontinuirano - od prve do zadnje.
Opasni mizogini mladići
“She-Hulk” supermoći uglavnom vidi kao velik teret, a Walters posjedovanje istih tijekom jedne od ranih scena opiše na isti način na koji se mogu opisati i toksične ljubavne veze. Za razliku od superjunaka koji se s njima rode poput Thora ili koji se s njima nauče nositi poput Brucea Bannera ili koji ih do određene mjere prigrle poput Spider-Mana, Walters ih ispočetka aktivno odbacuje i negira jer smatra da osobama oduzimaju život. Njezina borba s činjenicom da je superjunakinja središnji je konflikt “She-Hulka” i iz njega proizlaze gotovo svi ostali konflikti u seriji.
Walters je zbog činjenice da je “dobila” supermoći trn u oku mladim muškarcima koji se okupljaju na internetskoj stranici/forumu Intelligencia, prilično uvjerljivom pandanu Reddita i 4chana, internetskih stranica koje u medije nerijetko dospiju zbog žuči koji njihovi korisnici sipaju po ženama te rasnim, seksualnim i vjerskim manjinama. “She-Hulk” drži da je mržnja koju šire stvarna, a oni opasni. Mladići u seriji tako smatraju da Walters “ne zaslužuje” moći koje je joj je Hulk “dao” te je on pametniji, moćniji i sposobniji od nje. Njihovo tobožnje inzistiranje na meritokraciji nije ništa drugo nego čista mizoginija. Želeći ispraviti “nepravdu” koja je učinjena, oni Walters više puta napadnu, hakiraju joj mobitel te je pokušaju javno osramotiti tako što na dodjeli nagrada za najbolje odvjetnike u američkoj saveznoj državi Kaliforniji puste snimku seksa između nje i jednog od njih. Istovremeno, Gao i ostali scenaristi tijekom serije vrlo jasno ilustriraju kako bi se muškarci trebali ponašati prema ženama pa napadi poput spomenutih, iako nedvojbeno bazirani na stvarnosti, ne djeluju artificijelno ili isforsirano.
Uz spomenute oblike teškog zlostavljanja, “She-Hulk” prozove i one sitne geste koje mnogi ne smatraju uvredljivima i zlostavljačima, kao što su dobacivanje ženama na ulici (eng. catcalling) i muško dociranje (eng. mansplaining). Dok je Banner uči kako kontrolirati bijes i strah, emocije koje dovode do toga da se osoba pretvori u Hulka, Walters mu kaže da ona to zna raditi bolje od njega jer je na to tjera njezina okolina. Ako ne kontrolira svoj bijes i strah, Walters kaže da će joj reći da je “emotivna” i “teška”, a i da je moguće da će je netko doslovno ubiti. “She-Hulk” se možda prečesto okrene takvim doslovnim dijalozima kako bi gledatelju dao do znanja da žene često trpe nepravdu, međutim očito drukčije ne ide.
I dok autori serije prilikom bavljenja spomenutim problemima ne posežu za humorom, “She-Hulk” se na njega oslanja prilikom istraživanja lakših, ali svejedno važnih tema kao što su zloupotrebljavanje autorskog prava, financijsko iskorištavanje romantičnih partnera te neovlašteno korištenje opasnih predmeta. “She-Hulk” se prilikom istraživanja tih tema oslanja na žanrovske odrednice odvjetničkih serija - Walters i/ili njezini kolege odvjetnici na početku epizode doznaju za neki problem, a veći dio iste otpadne na rješavanje problema. Četvrta epizoda, u kojoj Walters nastoji zaustaviti neopreznog čarobnjaka Donnyja Blazea (Rhys Coiro), te peta, u kojoj pred sud izvede Titaniju jer ova prije nje zaštiti trgovačku marku “She-Hulk”, urnebesno su smiješne i kreativne te funkcioniraju kao odlična protuteža ozbiljnijim aspektima serije.
Poput Deadpoola, Walters i She-Hulk tijekom serije znaju srušiti “četvrti zid” te se direktno obratiti gledatelju i otkriti mu neke tajne scenarističkog zanata. Primjerice, Walters u šestoj epizodi primi poziv da bude djeveruša svojoj staroj prijateljici Lulu. Nakon toga gledatelju prizna da “epizoda s vjenčanjem”, jedan od poznatih televizijskih klišeja, dolazi u neobičnom trenutku u priči jer vjenčanja najčešće dođu u neobičnim trenucima u životu. “Barem ću izgledati super, pa hajdmo”, kaže Walters gledatelju na kraju svog izlaganja. Lomovi četvrtog zida definitivno nisu za svakog, međutim “She-Hulk” s njima ne pretjeruje, a taj režijski postupak igra i veliku ulogu u teškoprepričljivoj finalnoj epizodi koja je nešto najkreativnije što je Marvel ikada producirao.
Odgovorna pop kultura
Kanadska glumica Tatiana Maslany vrlo je dobra kao Jennifer Walters i She-Hulk. Njezina je Walters na početku serije prilično samozatajna i studiozna karijerna žena koja možda malo previše udovoljava drugima. S druge strane, She-Hulk igra sa znatno više samopouzdanja i energije, što se vidi u scenama s Bruceom Bannerom. Kasnije, kada nauči bolje žonglirati između svoje dvije ličnosti, Walters dobije nešto tog samopouzdanja koje krasi She-Hulk. Maslany, kao i ostali glumci, bez ikakvih problema igra suhoću koja samo naglašava humoristične situacije u kojima se likovi iz serije nađu.
Renomirani britanski glumac Tim Roth dobar je kao u meditaciju uživljeni bivši negativac Emil Blonsky, a kao sposobne su se istakle i Ginger Gonzaga kao odvjetnička vježbenica i Waltersina najbolja prijateljica Nikki Ramos te Renée Elise Goldsberry kao Waltersina kolegica Mallory Book. Coiro, koji je u seriji “Svita” igrao otkačenog redatelja Billyja Walsha, izvrstan je kao neuspješni ali ambiciozni čarobnjak Donny Blaze. Međutim, sve je njih uvjerljivo i bez ikakve dileme zasjenio Griffin Matthews, koji igra ekscentričnog modnog dizajnera superjunačkih kostima Lukea Jacobsona. Lik je to koji je vrlo lako mogao postati parodija, međutim Matthews ga igra s velikom dozom ozbiljnosti i suptilnosti. Osobito su zabavne scene koje dijeli s Walters, modnim analfabetom kojem treba sva pomoć ovog svijeta.
Serija “She-Hulk: Odvjetnica” pravo je otkriće te primjer odgovorne, ali svejedno zabavne popularne kulture. Njezini su autori pomoću superjunačkog okvira progovorili o važnim temama koje more moderno društvo te ponudili i rješenja koja smatraju prikladnima i nužnima. Istina, specijalni efekti u seriji nisu na razini na kakve smo navikli u Marvelovim filmovima, pa i nekim drugim njegovim serijama, no tih par scena nikome ne bi trebalo pokvariti ovu promišljenu te lucidnu seriju. Drugim riječima - “She-Hulk” je rasturio.