Snimio je stotinjak filmova, a posljednji po kojem ga pamtimo je “Imamo Papu” Nannija Morettija (2011), u njemu je igrao poglavara katoličke crkve nesklonog toj počasti
Sredinom sedamdesetih beogradski FEST nudio je toliko atrakcija da su im mediji jedva stigli posvetiti pažnju. Tako ste u hotelu Metropol mogli za šankom vidjeti Michela Piccolija i Jean-Pierrea Leauda kako mirno razgovaraju, a nitko na njih ne obraća pažnju.
Piccoli je pritom tada bio na vrhuncu karijere. Glumio je još od sredine četrdesetih, kako na filmu tako i u kazalištu, ponekad epizode, katkad i glavne uloge, radio s Jeanom Renoirom, Reneom Clairom, Luisom Buñuelom i Jean-Pierreom Melvilleom, ali probojna uloga svakako je bila ona scenarista u remek-djelu Jean-Luca Godarda “Prezir” (1963), gdje ga je redatelj natjerao da nikad ne skida šešir, pa čak ni kad je u kadi, kao posvetu Deanu Martinu u filmu Vincentea Minnellija “Neki su dotrčali”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....