“Snježno kraljevstvo” imalo je premijeru prije šest godina i otad postalo institucija ne samo u povijesti kinematografije, naime, zasjelo je na prvo mjesto najkomercijalnijih crtića svih vremena (istina, kad bi se uračunala inflacija, “Snjeguljica i sedam patuljaka” bila bi apsolutni šampion, jer je bruto zarada tog filma samo u Americi iznosila skoro milijardu dolara), nego i show businessa uopće: brodvejska adaptacija, usprkos osrednjim recenzijama, prolazi odlično, glazba iz filma i dalje dominira u medijima, a u knjižarama i dućanima ne možete se maknuti od slikovnica i igračaka vezanih za “Snježno kraljevstvo”.
Nije lako napisati scenarij za nastavak takvog megahita, pogotovo kad je taj zadatak prepušten jednoj osobi, a to je autorica originala (i koredateljica) Jennifer Lee.
Pogrešna odluka
Ona je u međuvremenu napredovala u Disneyjevoj hijerarhiji, postala je kreativni šef odjela za animaciju, pa je uz nadzor na crtićima koji izlaze iz te radionice polako smišljala što će se dogoditi u “Snježnom kraljevstvu 2”. Imala je nekoliko suradnika na priči, ali to nije prava stvar. Bilo bi bolje da se okružila s dva-tri ravnopravna scenarista, međutim, valjda je to smatrala suvišnim. Pogrešno, jer je scenarij upravo najslabiji sastojak dugo iščekivanog crtića.
Kao i u “Gospodarici zla 2”, i ovdje Disney minorizira erotsku privlačnost dva važna protagonista, tjerajući nas da pretpostavimo da bi simpatični i snalažljivi Kristof čekao pune tri godine (toliko je po scenariju proteklo vremena od zbivanja u prošlom filmu) da zaprosi princezu Anu. I ne samo to, čak u nekoliko navrata vadi vjenčani prsten iz džepa, na žalost, uvijek u pogrešni trenutak, a je li naposljetku uspio u svome naumu, saznat ćete kad pogledate film.
U prvoj trećini Ana, njezina sestra kraljica Elza, Kristof, njegov vjerni sob Sven i dražesni snjegović Olaf predstavljeni su onakvima kakve smo ih već upoznali, no da se ništa ne bi prepustilo slučaju, pjesme Roberta Lopeza i Kristen Anderson-Lopez (dobili su Oscara za “Let It Go”, koji je u međuvremenu postao evergreen) pokrivaju svako dramsko razvlačenje.
Ozbiljna radnja započne kad prirodna nepogoda istjera stanovnike Arendela iz njihovih domova, oni se skupljaju na proplanku iznad svog gradića, ali Elza čuje nekakav glas iz daleka i odlučuje se uputiti prema njemu, dakako, u pratnji Ane, Kristofa, Svena i Olafa. Put ih vodi u šumu zavijenu maglom, tamo nalaze pleme koje živi u skladu s prirodom (tek ih malo smeta što nikad ne vide nebo) i nekoliko bivših vojnika Arendela, međutim, što je najvažnije dobivaju odgovore na neka od pitanja koja su ih godinama mučila.
Dodatna scena
Nije to napravljeno baš zadovoljavajuće, činjenica da Elza ima magične moći a Ana ne objašnjena je gotovo “u trku”, a što se dogodilo s njihovim roditeljima, čiji je brod potonuo na moru (zapravo nije, što nam se lijepo pokaže), i dalje ne znamo. Bit će da je scenaristica razmišljala o još jednom nastavku, pa nije htjela ispucati sve svoje adute: na to upućuje još nekoliko dramskih zaokreta u završnici, a osim toga ovo je rijetki Disneyjev crtić koji na kraju odjavne špice ima posebnu scenu, namijenjenu onima strpljivima, pravim znalcima kako se gledaju filmovi.
“Snježno kraljevstvo 2” svakako će se dopasti klincima, jer Olaf ima nekoliko scena koje se ne zaboravljaju, a ključna je i njegova rečenica “Voda pamti”, koja bi se mogla iskoristiti i u nekom “fantasy” blockbusteru. Sven je dobio društvo, krdo prekrasnih sobova, dok je Elza otkrila novog ljubimca, pojavio se iz užarenog plamena, no zapravo je neka vrsta ljupke četveronožne životinjice.
Sve drugo mališanima bi moglo biti suviše komplicirano, pogotovo spominjanje četiri osnovna elementa - vode, vatre, zraka i zemlje - koji se razigravaju u prostoru poput letećih ploha. Još je zapetljanije uranjanje u povijest Arendela i vjekovnu netrpeljivost njihova starog vladara, djeda Elze i Ane, prema narodu Northuldra skrivenom u začaranoj šumi. Ima tu new age mistike, što bi se moglo dopasti tinejdžerima, kao i scene na dnu mora, gdje Elza uspijeva zajahati konja od leda.
Vizualno, ima tu još svakojakih atrakcija, međutim, teško je oteti se dojmu da je Jennifer Lee pratila postavu kazališnog mjuzikla i neke Elzine pustolovine režirala tako (valjda u dogovoru sa svojim koredateljem Chrisom Buckom) da posreduju teatarski efekt. Ne izgleda to loše, ali je popriličan odmak u odnosu na prvi film, gdje je priča diktirala animirane efekte, uvijek uklopljene u fabulu čak i u najekstravagantnijim dijelovima. U tom pogledu “Snježno kraljevstvo 2” ima dosta zajedničkog s hrabrijim Pixarovim filmovima kao što su “Izvrnuto/obrnuto” i “Coco i velika tajna”, ali ipak ne zaboravlja mamce za mališane.
Prognoze gledanosti
Kakve su šanse filma u kinima, može li nadmašiti prvo “Snježno kraljevstvo”? Budući da se u međuvremenu globalno tržište jako razigralo, a prethodnik je i dalje nevjerojatno omiljen, teško je zamisliti da bi “dvojka” prošla puno slabije, jer će je htjeti pogledati svaki poklonik crtića koji je postao vrlo jaki brand.
Ovaj film je drukčiji, nema zbora, ima puno slabiju priču, no i “Osvetnici: Završnica” nisu baš remek-djelo, pa su svrgnuli “Avatara” s pozicije najvećih hitova svih vremena. Tako će biti i sa “Snježnim kraljevstvom 2”, koje u kinima očekuje dugo i uspješno prikazivanje, a “Ratovi zvijezda: Uspon Skywalkera” neće ga pretjerano ugroziti, jer su u pitanju prilično različite vrste filmske zabave.