U prvi mah bismo skandal oko filma “Slatkice” (Cuties/Mignonnes) mogli pripisati kulturnim razlikama između konzervativne Amerike i ostatka svijeta. Kako je moguće da teksaški senator Ted Cruz upozorava saveznog tužitelja Williama Barra da Netflix pod krinkom promoviranja umjetničkih djela eksploatira dječju pornografiju, i to samo dva dana nakon što su “Slatkice” postavljene na tu streaming platformu, a njegovu se pozivu na odustajanje od pretplate na Netflix pridružila i desničarska TV voditeljica Laura Ingraham.
Istodobno, taj je isti film početkom godine dobio nagradu za režiju na festivalu američkog nezavisnog filma u Sundanceu u konkurenciji svjetske kinematografije, poslije je prikazan na Berlinaleu u programu filmova za mladež, a zatim je bio i na repertoaru francuskih kina gdje je skupio respektabilnih pola milijuna dolara, što je dosta za takvu vrstu niskobudžetne produkcije. Pritom se dotad nitko nije zgražao nad “Slatkicama”, problemi su nastali tek kad ih je promovirao Netflix.
U čemu je stvar? “Slatkice” su prvijenac mlade francusko-senegalske redateljice Maïmoune Doucouré o fenomenu kojemu je i sama svjedočila. Naime, u predgrađima sjevernog Pariza vidjela je djevojčice u dobi između 10 i 12 godina kako formiraju plesne grupe i natječu se u izazovnim pozama katkad samo nešto starijih zvijezda kakve su vidjele na svakojakim medijima i televiziji, snimaju se mobitelima, “aplodaju” ih na internet i broje koliko su lajkova prikupile. Razgovarala je s njima, zanimalo ju je smatraju li da je to što rade neprimjereno njihovoj dobi, ali cure su bile prilično ravnodušne prema moralnom aspektu svojih pothvata: ako svi to rade, ako je to svima dostupno, zašto ne bi i one pokazale da nimalo ne zaostaju za svojim uzorima.
Autentično
Redateljica ih je pitala imaju li išta protiv da se o tome snimi film - ne, naprotiv, rado će sudjelovati u svim aspektima njegova nastanka, čak i ako ih ona ne odabere za glavne uloge. Zbog njihova sudjelovanja i savjeta “Slatkice” se doimaju tako autentično, a njihova junakinja Amy (Fathia Youssouf) kao da je ponikla u tom kraju: živi u jednom od najsiromašnijih dijelova Pariza, ima dva mlađa brata i krišom prati kako joj majka zdvaja zato što je otac najavio da će dovesti kući i drugu suprugu (poligamija je u Senegalu ozakonjena).
Fascinirana je svojom vršnjakinjom, susjedom Angelicom (Médina El Aidi-Azouni je arapskog podrijetla), koja izvodi nevjerojatne plesne pokrete i pegla kosu dok pere rublje u podrumu njihove zgrade: želi se priključiti njezinoj grupi Cuties, one se smatraju glavnim facama u školi i namjeravaju nastupiti na otvorenom plesnom natjecanju koje se organizira u kvartu.
Suprotnosti
Redateljica jasno suprotstavlja dva svijeta: jedan je onaj Amyne majke i njezinih rođaka, tradicionalan i konzervativan (kad Amy dobije prvu menstruaciju, svi joj čestitaju, sada će se za godinu-dvije moći udati, zasnovati vlastitu obitelj i prestati jurcati ulicama), a drugi joj otvaraju njezine nove prijateljice, svijet interneta, mobitela i erotike - ukratko, potpune slobode.
Najzanimljivije je da je Maïmouna Doucouré vrlo otvorena prema prikazivanju svojih junakinja, kako ističu svoje male grudi i stražnjice te vrte njima da bi privukle pažnju. Pedofilija? Ne bi se reklo, prije je to prikaz jedne kulture o kojoj roditelji tih djevojčica nemaju pojma. Moral tu nema osobitu važnost, Amy je spremna podati se starijem rođaku kako bi dobila priželjkivani mobitel, jednom snimi svoju vaginu i pošalje je na internet kako bi postala ozloglašena u školi, a kad je članice Cuties izbace iz grupe, ona sabotira svoju zamjenu i baci je u kanal kako bi ipak nastupila na natjecanju.
Isprike
“Slatkice” su zapravo vrlo ozbiljan film koji se bavi ženskim sazrijevanjem, takvo što zasigurno ne bi mogao snimiti muškarac (slično je ostvarenje drama “Trinaest” Catherine Hardwicke s Evan Rachel Wood) jer bi se optužbe za pedofiliju nagomilale u trenu. Maïmouna Doucouré pripada tom svijetu kao i njezina junakinja, a djevojčice je prikazala u njihovim svijetlim i tamnim trenucima, nastojeći ništa ne izostaviti.
Skandal oko filma “Slatkice” zakuhao je sam Netflix jer je napravio poseban najavni plakat za film u kojem četiri male glumice, oskudno odjevene, izazovno zure u fotoaparat, što je bila čista suprotnost od francuskog kino plakata gdje one, s propisne udaljenosti i odjećom u kojoj se svaka cura njihove dobi može pojaviti na ulici, izvode raznorazne nestašluke. Netflix se poslije ispričao, nazvao je svoju reklamu neprimjerenom za film koji je socijalna drama i umjetničko djelo, pa se sada film reklamira samo krupnim planom vrlo fotogenične Fathije Youssouf, kojoj je to prva filmska uloga.
I Maïmouna Doucouré priznaje da je i ona sama donekle kriva, kad se ulazi u svijet velikog biznisa, treba kontrolirati ono što marketinške agencije naprave oko tvog filma, nastojat će pretvoriti u senzacionalizam sve što je ona kao redateljica nastojala izbjeći. Povrh svega, redateljica sumnja da je većina onih koji se zgražaju nad njezinim filmom uopće ga pogledala, po svoj prilici nasjeli su na medijsku kampanju i bez razmišljanja joj se priključili.