U vrlo dobrom filmu Davida Gordona Greena “Bostonski heroji” spretno je prikazana potjera za teroristima koji su izazvali krvoproliće na tradicionalnom maratonu u tom gradu prije četiri godine, dok se ova drama bavi istim događajem, ali iz malo drukčije vizure: protagonist je Jeff Bauman (autentična ličnost), mladić koji je došao na to sportsko natjecanje kao promatrač, da vidi svoju curu s kojom je neprestano u zategnutim odnosima, prvi je uočio podmetača dinamita, ali je pritom ostao bez obje noge.
Film se zapravo bavi njegovim stjecanjem samopouzdanja jer isprva odbija rehabilitaciju i umjetne noge, da bi postupno smogao snage da više ne ovisi o drugima. Prvi dio je puno bolji, čak i vrlo nesentimentalan dok prikazuje kako se protagonist neprestano odlučuje za lakša rješenja, da bi naposljetku ipak donekle popustio u žestini i krenuo putem sličnih holivudskih melodrama.
Ipak, usprkos neujednačenoj završnici, ukupni je dojam i dalje vrlo solidan, ponajviše zbog odličnih glumačkih izvedbi Jakeyja Gyllenhaala, Tatiane Maslany (njezina prva velika filmska uloga nakon serije “Orphan Black”) i britanske veteranke Mirande Richardson. Podsjećanje na sjajni klasik Williama Wylera “Najbolje godine našeg života” samo je dodatni poen.