Srećom, na Televiziji Beograd nisu se držali tog pravila pa su nam priredili pravu poslasticu

Televizijski program bivše Jugoslavije s vremenom je otkrivao svoje neslućene mogućnosti. Jedan od vrhunaca bio je ciklus filmova američkog redatelja Jacka Arnolda sastavljen isključivo iz premijera. Kako je to moguće? Pa, njegova su se ostvarenja uglavnom smatrala "trashom", dostatan razlog da ih kinodistributeri zaobilaze u širokom luku. Dostatni su naslovi "Čudovište iz Crne lagune" i "Tarantula", pa da vam bude jasno zašto je prema njima zauzet tako maćuhinski stav. Srećom, u Televiziji Beograd nisu se držali tog pravila i u ožujku 1976. priredili nam na drugom programu prvorazrednu poslasticu, četiri Arnoldova filma koja dotad nikad nismo vidjeli. Mudro su započeli znanstveno-fantastičnim klasikom "Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje" iz 1957., koji se mogao dopasti i ozbiljnim filmskim znalcima, a zatim su uslijedili "Tarantula", "Čudovište iz Crne lagune" i "Došao je s drugog planeta", u kojima su mogli uživati i klinci. Ciklus je dobio izniman publicitet, međutim, druge filmske redakcije nisu se povele za tim potezom. Šteta, no osamdesetih je već počela VHS revolucija i mogli smo nabavljati što nam se god prohtjelo. Ipak, "Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje" ušao je u popularnu predaju i mnoge natjerao da naručuju čitave box-setove Arnoldovih filmova. Da ne zaboravimo, 1981. snimljena je parodija na originalni film, zvala se jednostavno "Nevjerojatna žena koja se smanjuje", a u njoj je igrala Lily Tomlin. Vrlo popularan bio je i film "Fantastično putovanje" Richarda Fleischera iz 1966., s Raquel Welch, Stephenom Boydom i Donaldom Pleasenceom kao članovima podmornice koja se smanjuje, kako bi oni obavili operaciju na dragocjenom znanstveniku.

“Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje" bio je pravi izdanak svog vremena, plašio nas je radioaktivnim oblacima, koji su zasigurno nastali negdje u sovjetskim radionicama, iako to nijednog trenutka nije precizirano. Prošle je godine snimljena i nova verzija, očito sa znatno većim budžetom, jer ju je potpisao Jan Kounen, majstor akcijskih trilera ("Dobermann") i biografskih fantazija ("Coco Chanel & Igor Stravinski"), jednostavno je naslovljena "Čovjek koji se smanjuje" (tako se zvao i izvorni predložak Richarda Mathesona po kojem je snimljen Arnoldov film), a u glavnoj ulozi nastupa francuski oskarovac Jean Dujardin ("Artist"). Potonji je sam dao prijedlog da se tako nešto snimi, svidjela mu se prva verzija, a priču nisu puno promijenili, jedino su izostale asocijacije na Sovjetski Savez i atomsku opasnost. Njegov junak zove se Paul, konstruktor je brodova te živi u osamljenoj kući na obali sa suprugom Elise (Marie-Josée Crose) i kćeri Miom (Daphné Richard). Jednom dok je bio na moru zamjećuje čudne formacije oblaka, a kad se vrati kući, postupno ustanovljava da mu je odjeća prevelika. Savjetovanja s liječnicima ne donose nikakvu utjehu, oni naprosto konstatiraju da mu se tijelo smanjuje i da tome nema nikakve pomoći. Štoviše, njegova veličina uskoro postaje minijaturna, pa se mora preseliti u podrum, u kućicu koju je napravio za ljubimce svoje kćeri. Tamo ga vreba niz opasnosti, počevši od pauka koji mu - dok je imao prirodnu veličinu - uopće nije smetao, a sada se zbog njegovih napada mora boriti za život.

Nova verzija okoristila se specijalnim efektima suvremene kinematografije i izgleda zbilja izvrsno, a Dujardin uživa u izazovima koje mu je ponudila njegova uloga. Naravno da prethodni film nije nadmašen, ali i ovaj se vrlo dobro drži u odnosu na original.