Filmovi s LGBT tematikom iz Afrike i južne Azije posljednjih su godina jako česti. Glavni je razlog za to što se s takvim filmovima lako ulazi na prestižne svjetske festivale. To je i razlog zašto su često shematični i predvidljivi.
Dobra je vijest da "Plavi kaftan" marokanske redateljice Maryam Touzani ne spada u takve. Njezina marokanska gej-drama ima sve formulaične sastavnice liberalnog socrealizma. Ali, autorica je uspjela u onome na čemu se ili pada ili prolazi: njezin je film, naprosto, dobra melodrama.
Junak Touzanina filma sredovječni je krojač Halim koji u marokanskom gradu drži radionicu za svečane halje - kaftane. Halim je oženjen. Svojoj je supruzi predan partner. Istodobno je gej, a potisnutu seksualnost pronalazi u sporadičnom seksu u javnom kupatilu. Stvari se promijene kad u radionicu primi šegrta.
"Plavi kaftan" pun je lokalnih boja i mirisa, ima dopadljivu crtu bedekerske egzotike.
Vrlina je filma zvjezdana podjela sačinjena od slavnih svearapskih glumaca. No, iza te fasade raskoši leži čvrsta, staromodna komorna melodrama koja podsjeća pomalo na Anga Leeja, a pomalo na Leanov "Kratki susret".
Krasan film.
PLAVI KAFTAN
melodrama (kino)
Maroko, 2022.
R: Maryam Touzani
G: Saleh Bakri,
Lubna Azabal, Ayoub Missioui