Ime Chrisa Marcicha proteklih se tjedana često spominjalo u filmskim kuloarima kao mogućeg novog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra.
Natječaj za to mjesto je raspisan i otvoren do 29. ožujka, a kako doznajemo na njega će se Marcich sigurno prijaviti. Premda je on za mnoge novo lice, i o njemu ne znaju previše, dosta je i onih koji su se s njim susretali. Rođen je u SAD-u, no dvije je godine u djetinjstvu proveo i u Hrvatskoj, nakon čega je nastavio jednom godišnje dolaziti na Rab. Pratio je domaće filmove, poznavao ljude, dolazio na festivale. S Hrvojem Hribarom, bivšim ravnateljem HAVC-a, poznaje se već 25 godina.
No, Marcich zasad odbija intervjue. Smatra da bi javnost mogla steći dojam da koristi novine kako bi se promovirao. Raspitivali smo se o njemu u HAVC-u i na filmaškoj sceni, mnogi su htjeli pričati, no rijetko tko otvoreno. Jedini koji nije imao problema da ga citiramo je Zlatko Vidačković, umjetnički ravnatelj Pula film festivala. Rekao nam je kako je Marcicha susretao više puta, prvenstveno na Pulskom filmskom festivalu, na kojem je bio i član žirija za hrvatski film. Sjeća se i susreta 2010. kad je Marcich bio u Puli kao predstavnik šest velikih holivudskih studija u Europi kao europski šef MPA (Motion Picture Assotiation).
Diplomatske vještine
- Na mene je ostavio vrlo pozitivan dojam, kao osoba upućena ne samo u hrvatski film, nego i u sva zbivanja u svjetskoj filmskoj industriji. Odlično poznaje europsko zakonodavstvo i regulativu na području audiovizualne djelatnosti. Uljuđen je, obrazovan, iskusan i elokventan profesionalac. Odlikuju ga diplomatske vještine, nije isključiv ni konfliktan. Ugodna je i pozitivna osoba s kojom je zadovoljstvo komunicirati i surađivati. Ima američku profesionalost i radnu disciplinu, konkretan je, precizan, fokusiran, zna što želi i kako te ciljeve ostvariti - istaknuo je Vidačković.
Marcichev CV uistinu jest opsežan: bio je u Ministarstvu vanjske trgovine SAD-a, pomoćnik ministra za Europu, Afriku i Bliski istok, pomoćnik ministra za pitanja okoliša, načelnik Sektora za Europu, trgovinski predstavnik u Misiji SAD-a pa pri EZ-u i ravnatelj za WTO. Duže od 20 godina bio je direktor Motion Picture Associationa za Europu. Bio je to složen posao, rekao je u intervjuima koje je davao svjetskim medijima, jer je lobirao za brojna pitanja na razini EU.
MPA objedinjuje šest velikih američkih audiovizualnih kompanija, a vodio je tim od 20 zaposlenika u Bruxellesu. Taj je posao napustio kako bi se pridružio obitelji u Hrvatskoj, gdje živi zadnjih nekoliko godina. Trenutno je predsjednik izvršnog odbora AGICOA (udruge audiovizualnih producenata, proizvođača i društava za upravljanje kolektivnim pravima).
Marcichu je HAVC, kažu upućeni, veliki izazov. Od jednog scenarista doznajemo kako se Marcichevo ime spominje već mjesecima - o njemu se počelo šuškati još u doba kada nisu svi ni znali kako Daniel Rafaelić odlazi. Od početka se uz njegovo ime vezivala podrška Ministarstva kulture, pa mnogi smatraju kako je sasvim sigurno da će Marcich biti izabran. “Činjenica da bi u HAVC došao netko tko je desetljećima radio u/za Hollywood značila bi da Ministarstvo želi dobit ‘Andrew Vajna’ efekt, kad su Mađari doveli Vajnu. Pritom Marcicheva prošlost može bit korisna u dva područje. Prvo, privlačenje korisnika za izvoz filmskih usluga.
Tu je Hrvatska napravila veliki korak kad je Hribar napisao, a Maras izglasao zakon o potporama za filmske usluge koje su u konačnici dovele ‘Igre prijestolja’, Lucasa, Bonda... Ali, tržište je postalo puno kompetitivnije. Ove godine se na to tržište prvi put uključila Poljska koja daje povrat 20 posto, zemlje koje su dosad davale potpore su ih povećale, neke poput Rumunjske idu i do 45 posto - mi dajemo 25 posto, a imamo najveći PDV od svih osim Mađara.
Važna uloga
K tomu nemamo studio, tako da će biti velika borba da se sačuva taj tržišni kolač unatoč tome što imamo adute - lokacije, klimu i cestovnu infrastrukturu. Drugo, filmski studio. U zadnjoj Hribarovoj fazi pisala se već feasibility study da bi se studio gradio u partnerstvu s inozemstvom i EU novcem, tu su postojali razni modeli, čak su se gradovi i općine javljali da bi darovali zemljište - znam da se spominjalo Jastrebarsko. Kad je Hribar pao, to je zamrlo i tu se može očekivati da čovjek iz velikih studija nešto opet pokrene.
Ali, Marcich ima 64 godine i to očito ne može dovršiti, to je posao koji traži godine...”, kaže naš sugovornik i dodaje kako dolazak autsajdera ima i nepredvidivih, čudnih strana. “Kod nas se obično precjenjuje do koje mjere ravnatelj HAVC-a diktira tko i koji filmovi dobivaju novce - on na to direktno ne utječe, može samo lobirati. No, ravnatelj HAVC-a ima važnu ulogu utoliko što predlaže umjetnike savjetnike, i to ne samo one za igrani film - nego i animirani, eksperimentalni...
To su strašno male profesionalne zajednice od po par desetaka ljudi, medijski malo vidljive... Mislim da bi šef HAVC-a morao znati ljude, znati tko koliko zna, znati u čiji se sud može pouzdati - a nije mi sasvim jasno koliko Marcich zna tko je tko u hrvatskoj filmskoj kulturi. Isto vrijedi i za okupljanje tima ljudi u HAVC-u. HAVC je izgubio dio dobrih ljudi jer se karakterno nisu slagali s Rafaelićem i zbog toga otišli. Marcich bi morao dijelom ekipirati ustanovu, a ne znam koliko on pozna lokalnu ekipu”, zaključuje scenarist.
Puno je pitanja u HAVC-u kojima se treba pozabaviti, ali se od njega može očekivati da mu važna bude provedba nekoliko europskih direktiva, kaže nam drugi izvor.
Kao lobist u Bruxellesu je imao odlične rezultate, pa oni koji ga žele vidjeti na čelu HAVC-a očekuju da će te vještine iskoristiti kako bi poboljšao situaciju kada je riječ o sredstvima za financiranje filmova. Cilj će mu biti i poboljšati situaciju po pitanju nezavisnih autora i producenata.
Od naših sugovornika pokušali smo doznati i nešto o političkim stavovima potencijalnog ravnatelja. Ravnatelj tog centra po njemu nije politička funkcija u smislu stranačke politike. Politika HAVC-a mora biti obrana interesa struke. Osobno se politički javno ni ne izjašnjava.
Povratak u Zagreb
Marcich je navodno i solidno situiran: ima stan u Zagrebu u kojem živi s obitelji, naslijeđenu kuću na Rabu i stan u Bruxellesu. Ove će godine navršiti 64 godine, što znači da je na pragu mirovine koja bi mogla biti veća od plaće koju bi dobivao kao ravnatelj HAVC-a. Osim toga, njegova supruga radi u Bruxellesu, dok sin završava srednju školu i planira fakultet. U Zagreb se trajno vratio prije nekoliko godina i povremeno putuje, kako mu obveze diktiraju.
Od biografskih podataka još smo doznali da je u Hrvatsku prvi put došao kad je imao devet godina. Sa sestrama je tada dvije godine živio i išao u školu u Zagrebu pa na Rabu kako bi učio hrvatski. Potom je živio u Belgiji, gdje je naučio francuski, a nakon nešto manje od pet godina vratio se roditeljima u Ameriku. Njegov je otac inače s Raba, a majka mu je podrijeklom Hrvatica koja se rodila u Americi, pa je zato obitelj tamo preselila.
Na Rabu je svako ljeto, često je dolazio na filmske festivale u Motovun i Pulu, a iz našeg kratkog telefonskog razgovora, u kojem nam je objasnio zašto nam sada ne želi dati intervju, može se zaključiti da hrvatski govori jako dobro. A iz istog obrazloženja može se zaključiti i da će se sigurno javiti na upravo raspisani natječaj.