Dokumentarna mini-serija o Franku Sinatri (dva nastavka od dva sata) stara je već pet godina, ali rekao bih da je dosad nismo gledali. Tim više treba cijeniti strategiju Netflixa koji se sve više pretvara u riznicu svega i svačega, ali drži vrlo solidnu razinu pa ćete se iznenaditi što sve može iskrsnuti na toj streaming platformi.
Mini-seriju režirao je hiper produktivni Alex Gibney, no njegovo ime ovaj put puno ne znači, bitni su bili skupljači arhive, koji su skupili senzacionalan materijal. Nikad Sinatrina karijera nije izložena tako pregledno, ponešto je preskočeno, ali za cjelovitost trebalo je napraviti barem još dvije epizode.
Mladi dani pjevača početnika izvrsno su opisani, kao i njegova kasnija karijera s big bendovima. Iznenadit ćete se da je histerija obožavateljica oko njega dosta podsjećala na gužvu oko Elvisa Presleyja i Beatlesa, no poslije se i on sam našao u čudu kad ga je pregazila rockerska generacija. Ipak, nije se dao, o čemu svjedoči vrlo zabavan duet s Presleyjem, ali i nategnuta prilagođavanja novom vremenu na prijelazu 60-ih u 70-e.
Tu je i rijedak materijal s njegova "oproštajnog" koncerta iz 1971., nakon kojeg je nastavio nastupati, i to u velikim halama i na stadionima. Ima i dosjetki koje nisu na razini redatelja Gibneyjeva renomea, na primjer Gina Gershon posudila je glas Avi Gardner, Sinatrinoj drugoj supruzi, a slična je operacija izvedena i s Miom Farrow, njegovom kratkotrajnom trećom suprugom. Tema "Sinatra i mafija" dosta je dobro obrađena, a izdvaja se i poglavlje "Sinatra i Kennedyjevi".
Nejasno je zašto su izostavili "Strance u noći", Sinatrin najveći hit iz 60-ih, i to nakon žalopojki da su mu se u tom razdoblju albumi slabo prodavali. Ipak, u cjelini je to vrlo efektan vremeplov, i to ne samo za one koji drže da je u pitanju najvažniji pjevač svih vremena.