Dobrih deset godina rumunjska je kinematografija dominantna balkanska i europska kinematografija.
Unatoč tome, i unatoč činjenici što je glavni program Sarajeva fokusiran na filmove jugoistočne Europe, od formiranja balkanskog natjecateljskog programa 2003. do ovog vikenda ni jedan rumunjski film nije ponio glavnu nagradu.
Ta neobična koincidencija sada je dokinuta jer je rumunjski film “Svi u mojoj obitelji” režisera Radua Judea ponio Srce Sarajeva u dugometražnom igranom programu.
Dobra odluka
Riječ je o dobroj odluci žirija, jer je film rumunjskog redatelja sretan spoj tipičnih sastavnica rumunjske škole te brze, anarhične, zabavne, ali i mračne komedije.
Radu Jude hrvatskim filmofilima nije nepoznat. Publika ZFF-a upoznala ga je sredinom prošle dekade kad je na festivalu prikazan njegov kratki film “Lampica s kapom”, nastao po priči istaknutog pisca Florina Lazarescua. Taj mikroskiopski “road movie” o ocu i sinu koji preko pustopoljina nose na popravak prastari televizor spada u kratkometražne klasike dvijetisućutih. Jude će uskoro snimiti i igrani prvijenac koji je također igrao u Zagrebu 2009. U filmu “Najsretnija djevojka ne svijetu” junakinja u nagradnoj igri proizvođača sokova dobiva novu Daciju, ali dok snima reklamni spot ulazi u sukob s roditeljima koji je tjeraju da auto proda i novac investira u apartmane.
Kao i mnogi bukureštanski filmovi, i Judeovi se temelje na hiperrealizmu, strogom jedinstvu vremena i dugom kadru “iz ruke”. Međutim, za razliku od Mungiua ili Munteana, Jude nije fokusiran na prošlost, njega zanima moderna rumunjska tek propupala srednja klasa, a prirodno se osjeća u žanru komedije.
Sve to vrijedi i za Judeovog sarajevskog pobjednika “Svi u mojoj obitelji”. Junak filma Marius ( Pavlu Serban) razvedeni je otac koji kod bivše supruge dolazi preuzeti kćer da odu na ljetovanje. Po dolasku, punac i punica mu priječe da uzme kćer, pošto je djevojčica noću imala vrućicu.
Razorna komedija
Marius smatra da je riječ o manevru podmukle supruge koja ga priječi da viđa dijete. Ono što počne kao komorna “kuhinjska” drama uskoro se pretvara u mahnitu, razornu komediju, a potom i u parodiju talačke situacije s puno vriske, krša fizičke komike. Judeov vrlo dobri film kao da je spojio Strindberga i braću Marx, anarhičnu komediju i tešku dramu o nepopravljivoj ljudskoj zloći.