Skupina Monty Python prije nekoliko je dana najavila svoje prvo okupljanje nakon više od trideset godina, obradovavši brojne obožavatelje legendarnih britanskih komičara i obnovivši zanimanje medija za fenomen koji je zauvijek obilježio modernu popularnu kulturu.
Unatoč tome što su prestali djelovati zajedno prije više od tri desetljeća, ime "Monty Python" još nosi posebno značenje većini ljubitelja humora i njihov stil i dan-danas doživljava mnoge imitacije i posvete. No, koliko obožavatelja Grahama Chapmana, Johna Cleesea, Terryja Gilliama, Erica Idlea, Terryja Jonesa i Michaela Palina zna da je slavni skeč o mrtvoj papigi prvotno bio zamišljen kao skeč o trgovcu automobila, pita se britanski The Telegraph.
Prema pisanju tog lista, prije nego je nastao "Leteći cirkus Montyja Pythona" John Cleese i Graham Chapman napisali su scenarij za posebnu televizijsku emisiju pod nazivom "Kako nervirati ljude" (How To Irritate People), u kojoj je Cleese u ulozi najavljivača, a u skečevima glume Chapman, Tim Brooke-Taylor, Michael Palin i Connie Booth. Riječ je o prvoj suradnji Palina s Cleeseom i Chapmanom a sadržavala je neke elemente kasnije upotrijebljene u "Letećem cirkusu" - konkretno, skeč "Trgovac automobila", koji je kasnije postao slavni skeč o mrtvoj papigi. Kako je Cleese objasnio, skeč je temeljen na stvarnom trgovcu koji je Palinu prodao automobil s greškom i ustrajno odbijao ozbiljno shvatiti sve njegove kasnije pritužbe.
U skeču mjenjač brzina nije dobro pričvršćen, kočnice ne rade, a vrata otpadaju, no trgovac - igra ga Palin - ima na sve spreman odgovor. "S tim novim modelima čovjek mora očekivati neke probleme", kaže. "How To Irritate People" nikada nije prikazan na britanskoj televiziji, no emitiran je u SAD-u u siječnju 1969. Kada su Cleese i Chapman počeli pisati skečeve za prvi Monty Pythonov serijal vratili su se skeču o trgovcu automobila uvjereni da ga je nekako moguće iskoristiti. Promijenili su mjesto događanja u trgovinu kućnih ljubimaca, a automobil s greškom postao je mrtva životinja.
Malo se zna, nastavlja The Telegraph, da je replika ručne granate kakvu je Eric Idle koristio u filmu "Monty Python i Sveti gral" iz 1975. kako bi ubio zeca izazvala pravu paniku u istočnom Londonu 2009., kada su radnici vodovoda prilikom radova na cesti mislili da je riječ o eksplozivnoj napravi, pa je ulica izolirana, stanovništvo evakuirano i na teren pozvani stručnjaci za eksploziv.
Članovi skupine izazvali su promjene u američkom zakonodavstvu kada su 1975. tužili američku televizijsku mrežu ABC želeći spriječiti emitiranje posebnog izdanja "Letećeg cirkusa". Tvrdili su, i uspjeli na sudu dokazati, da su uredničkim intervencijama "izrezani svi neugodni dijelovi" što je njihovom materijalu oduzelo dimenziju smiješnog. Pred sudom su prikazane obje verzije - originalna, koja je do suza nasmijala prisutne, i posebno izdanje, koje nije izazvalo nikakvu reakciju. Dobili su parnicu i stvorili pravni presedan u Americi koji je rezultirao uvođenjem dodatnih zakona koji štite kreativne vlasnike materijala.
Mnogi ne znaju da je mogući kandidat američkih Republikanaca na predsjedničkim izborima 2016. Chris Christie bez dozvole koristio jedan od njihovih skečeva u jednoj agresivnoj kampanji 2009., za što su ga Pythonovci tužili; da je neslužbeni sedmi član skupine bio tekstopisac i pijanist Neil Innes, koji je pisao i izvodio pjesme za brojne njihove skečeve te napisao glazbu i za "Brianov život" i za "Sveti gral"; te da je humorist znanstvene fantastike Douglas Adams još osim njega jedini izvan užeg kruga skupine dobio zasluge za suradnju s Pythonovcima.
Odgovorni su i za naziv pod kojim je postao poznat fenomen internetske neželjene pošte (spam): kada je na početku uporabe interneta prvim korisnicima počela pristizati neželjena pošta, jedan se obožavatelj skupine sjetio slavnoga skeča "Spam", u kojemu je meni jednog kafića prekrcan ponudom konzervirane hrane "Spam" koju proizvodi tvrtka Hormel Foods Corporation: Jaja i spam; Jaja, slanina i spam; Spam, jaja, spam, spam, slanina i jaja...
Da čak i sahranu mogu učiniti smiješnom dokazali su nakon smrti Grahama Chapmana 1989., 20 godina od prvog emitiranja "Letećeg cirkusa", kada su mu priredili komemoraciju na kojoj je John Cleese održao savršeno pythonovski govor: "Graham Chapman, koautor skeča o mrtvoj papigi, više ne postoji", počeo je. "Prestao je bivati, lišen je života, počiva u miru, otegnuo je papke, odapeo, crko, pretvorio se u prah, udahnuo posljednji zrak, otišao upoznati velikog šefa pop zabave na nebu..." i tako dalje, sve bolje i bolje.