Prije nekoliko tjedana hrvatsku je javnost uzburkala javna polemika između filmskog redatelja Dalibora Matanića i 20-godišnje konzervativne influencerice Doris Stanković. Medijska prepirka prvi je put u medijsku srednju struju uvela ekonomiku i etiku influencera. Javnost se raspolutila oko pitanja jesu li influenceri mladi prekarci koji marno kopkaju nišu u surovoj ekonomiji kapitalizma, ili su naprosto - grebatori, primjer nesuptilne medijske korupcije?
Posljednjeg dana ZFF-a na festivalskom je programu jedan film koji nas uvodi upravo u taj svijet. Riječ je o filmu koji je, za moj ukus, ujedno i najbolji film natjecateljskog programa festivala. Izvorni naslov filma je "Sweat" (Znoj), a hrvatski naslov je "Influencerica". Film stiže iz Poljske, a redatelj mu je Magnus von Horn, Šveđanin iz Göteborga koji je početkom desetljeća otišao studirati na filmsku školu u Łodz, da bi se trajno skrasio u Poljskoj i postao poljski režiser.
Junakinja Von Hornova filma je Sylwia (Magdalena Koleśnik), djevojka u ranim dvadesetima koja radi kao fitness influencerica. Vježba pred kamerom, potiče followere na zdravi đir, te - naravno - usput reklamira koješta. Prema vani, Sylwia je fasada puna ljepote, zdravlja, vedrine i aktivizma. Ali, kad se kamera ugasi, Sylwia puca. Ritam joj je iznurujući. Ne zna što donosi sutra. Tište je vlastiti roditelji, koji su stara škola, zaštekali u 20. stoljeću: trebaju njezinu pomoć, a ne razumiju i preziru što ona radi. Uza sve to, u Sylwijin život ulazi nametljivi "stalker" koji joj ne da mira.
Poljski Šved Von Horn je i inače autor na kojeg vrijedi svratiti pozornost, a "Sweat" vrlo dobar film. To je film iz kojeg se puno da naučiti i o naraštaju milenijalaca, i o novom medijskom pejzažu, ali i o načinima kako ljudi opstaju u prekarnoj ekonomiji.