Treba vam dobro poznavanje franšize “Terminator” da biste shvatili što su sve napravili u ovom petom izdanju s podnaslovom “Genisys”. U početku vam se čini da je to rekoncipiranje originalnog filma (tzv. “reboot”), jer kao i u njemu u dalekoj budućnosti ljudi vode borbu protiv moćne high tech organizacije Skynet, kojoj je cilj istrijebiti sve humano i uspostaviti vladavinu kiborga. Lider pobunjenika John Connor ( Matthew Clarke iz “Planet majmuna: Revolucija”) šalje svog pouzdanika Kylea Ryseea ( Jai Courtney igrao je sina Brucea Willisa u “Umri muški 5”) u 1984. godinu, kada se zbiva glavnina radnje prvog “Terminatora”, kako bi zaštitio njegovu majku Sarah ( Emilia Clarke - eterična Daenerys iz “Igre prijestolja”) koju Skynet namjerava likvidirati jer na taj način se John Connor uopće ne bi rodio: on tada, naime, još uopće nije začet.
Zbrka počne čim se Kyle vrati u prošlost: Sarah nije nikakva smotana cura koja se ne zna zaštititi, kao u prvom filmu, nju brani sada već ostarjeli T-800 ( Arnold Schwarzenegger), oni se već znaju godinama, ponašaju se poput oca i kćeri i cura vlada svim detaljima o tome što će se dogoditi u budućnosti. Očito, s tim putovanjima kroz vrijeme ovaj put nešto ne štima, što se potvrdi kada sve troje najprije skoknu do sredine devedesetih, kada je zakazan Sudnji dan po čovječanstvo, da bi se naposljetku zaustavili u 2017., upravo u trenutku kada tajnovita organizacija Genisys, poput nekakvog demonskog Applea, namjerava preuzeti kontrolu nad svim elektronskim uređajima od kojih se ljudi ne odvajaju.
'Ja sam star, ali nisam ostario'
Osim kratkog nastupa sjajnog korejskog glumca Leeja Byung-huna u ulozi ubojitog kiborga, malo će vas što u tom dijelu impresionirati. Schwarzenegger je nagrižen godinama, a i prečesto ponavlja poštapalicu “ja sam star, ali nisam ostario”, nema baš spektakularnih scena, a kad iz budućnosti stigne John Connor i počne u istoj sceni komunicirati sa svojom budućom majkom i ocem, imate dojam da gledate epizodu “Zone sumraka”. Tu je i podzaplet s Kyleom Reeseom koji sreće mlađu verziju samoga sebe, pa sve srlja prema pravoj papazjaniji.
Srećom, nakon što ste prihvatili te luckaste dramske premise, počinje punokrvni akcić u kojem vam više i nije tako važno da se roditelji tuku protiv svoga još nerođenog djeteta. U filmu je sve više humora (neke od najduhovitijih replika razumjet će samo strasni poklonici prva dva “Terminatora”), Schwarzenegger je sve opušteniji i teško mu je odoljeti, a završnica nije ugušena s previše treštanja i vizualne pirotehnike.
Makljaža među kiborzima
U glumačkoj ekipi ponajbolja je Emilia Clarke, njezina Sarah Connor drukčija je od one Linde Hamilton, ali s podjednako snažnom osobnošću, a nije loš ni njezin prezimenjak Matthew Clarke (s kojim nije ni u kakvom srodstvu) u prilično kompliciranoj ulozi. Čini se da James Cameron nije pretjerao kada je ustvrdio da je petica puno bliža njegova prva dva filma nego kasniji nastavci i da se raduje što će ta stabilizirati franšizu.
To po svojoj prilici i hoće, golemo azijsko tržište bit će oduševljeno makljažom među kiborzima, ni gledatelji u drugim zemljama neće imati ništa protiv, a na odjavnoj špici nas upozoravaju da se već sprema “šestica”. Naravno, opet sa Schwarzeneggerom, koji je uistinu ostao “posljednji akcijski junak”.