Motovun Film Festival odlazi iz Motovuna. Od sljedeće godine nova je lokacija Cinehilla Gorski kotar. Ove godine će još biti dijelom u Motovunu, dijelom u mjestu Petehovac, a od 2024. isključivo na 1035 metara nadmorske visine. Ravnatelj Motovun Film Festivala Igor Mirković o razlozima odlaska izvijestio je na društvenim mrežama, nakon čega se javio i Dejan Kotiga, poznati Lovac iz Potjere, inače iz Motovuna, koji je napisao: "Bilo je pitanje vremena, jebiga. Ja ću im se kao Motovunac samo zahvaliti što su naše malo selo, za koje ljudi danas ne mogu ni zamisliti kako je izgledalo do te 1999., stavili na mapu svijeta, i što su odrastanje u Motovunu učinili još boljim. Iskreno hvala na svemu, stoput Motovun je sigurno bio najluđe festivalsko mjesto u Hrvatskoj. 1999., kad je bilo prvo izdanje, to je bio dašak neke nove, vesele, zabavne, umjetničke Hrvatske. To je odgojilo generaciju klinaca. Zato je Motovun imao neku posebnu poziciju. Sad je otišlo vrijeme korak dalje".
Zvali smo neke od čestih posjetitelja da komentiraju odlazak Motovun Film Festivala iz Motovuna.
Tihana Lazović, glumica
"Ne želim uvrijediti druge festivale, ali Motovun je moj najdraži festival jer sam na njemu odrasla. Prvi puta sam bila u šatoru s trinaest godina. Onda sam iz šatora prešla u volontere, a kasnije sam imala tamo i svoj prvi film "Šuti" Lukasa Nole, a naposljetku sam bila i u žiriju. To je festival koji je obuhvatio dobar dio mog djetinjstva i karijere pa sam jako emotivna i tužna što više neće biti u Motovunu".
Filip Riđički, glumac
"Radio sam kao praktikant, maltene potrčko u Factumu Nenada Puhovskog i tamo je bilo jako puno ljudi koji su slali svoje filmove na festivale, a festival o kojem se govorilo s najviše entuzijazma bio je Motovun. Ne mogu se sjetiti s kim i kako sam prvi put 2005. godine otišao na Motovun, ali znam da sam ostao samo dva dana i da sam odlučio iduće godine ostati cijelo vrijeme. Nakon toga sam tamo odlazio desetak godina zaredom i cijelo sam ljeto planirao oko Motovuna. Kako čovjek stari cijelo iskustvo kampa postane pomalo naporno, ali kroz dvadesete sam najljepše ljetne uspomene doživio na tom festivalu. Sanjao sam da ću jednog dana tamo imati svoj film i pokloniti se pred publikom na glavnom trgu. To je prava kombinacija umjetnosti i zabave: gledaš kvalitetno odabrane filmove, a sve je popraćeno dobrim tulumom. Ne znam razloge zbog kojih su otišli, ali sigurno neću ponovno ići u Motovun ako nema festivala jer ne mogu zamisliti da sam gore ako nemam tu motivaciju. Drago mi je da su našli utočište u Gorskom kotaru, čiji sam veliki fan. Jako volim Gorski kotar. Vrijeme je predivno, ima krpelja, ali nema komaraca. Petehovac je sjajan setting za to i mislim da će ekipa napraviti nešto lijepo. Žao mi je što ove godine neću moć biti ta finalna tri dana na Motovunu, ali mi je drago što sam pozvan na zabavni dio u Gorskom kotaru. Organizaciji želim svu sreću. Pozivam sve da dođu i da neke nove generacije dožive taj isti elan i magiju dobrog filma koji te inspirira da promijeniš neke svoje navike i onda taj novopronađeni elan iskoriste na tulumu koji prati film".
Dalibor Matanić, redatelj
U Motovunu sam stalno, od prvog izdanja festivala, tamo puštao glazbu. Tisuću ljudi pleše, dok je magla oko zidina, dok se jutro rađa. Prilazi mi Paul Thomas Anderson i traži internet vezu, da napiše neki mail. Pita me: ‘Što je ovo? Je to neki hrvatski Woodstock?‘ Ono što je i bitnije, te 1999. sam pripremao svoj prvi film ‘Blagajnica hoće ići na more‘, na kraju sam ljeta počeo snimati i netko me nagodinu pitao idem li s filmom na Pula film festival. Ja sam rekao: ‘Idem na Motovun, jer tamo je život.‘ Spočitnuli su mi da Motovun baš i nije prodržavni festival, da bi mi to kao filmašu trebala biti bitna informacija. Kakogod, druga su vremena, uvjeren sam da će Motovun naći svoj dobar oblik i u Gorskom kotaru, a dobro je i da se Pula film festival svake godine poboljšava.
Nenad Puhovski, redatelj
Motvun je, kako ga ponekad iz milja nazivamo, "majka" svih nezavisnih hrvatskih festivala. Ne samo da je pokazao kako se (prije svega - mlade) ljude može zainteresirati za kvalitetni film, ne samo da je sustavno radio na promociji, hrvatskog, regionalnog ali i Evropskog filma, već je oformio i jezgru mladih festivalskih profesionalaca koji će u
nadolazećim godinama surađivati, pa i pokretati niz novih festivala. Sve to, uz veselje, kratke hlače i dosta muzike. Jednom riječju, važnost Motovuna je - neprocjenjiva!
Goran Kulenović, redatelj
Iako nije klasični posjetitelj festivala i ne odlazi na njih baš puno, redatelj Goran Kulenović bio je na jednom od prvih izdanja Motovun Film festivala. Bilo je to negdje početkom 2000., on i supruga još mladi i dobro se sjeća filma "Happiness" i dokumentarca "Buena Vista Social Club" koje su u opštenoj, gotovo hipijevskoj atmosferi Motovuna pogledali. Slijedeći put došao je poslom 2007. zbog svog filma "Pjevajte nešto ljubavno" i odnio nagradu publike.
- Obzirom da mi je Igor Mirković prijatelj, može se reći da sam subjektivan, ali sam s druge strane i potpuno siguran da će festival uspjeti i na drugoj lokaciji jer je to ekipa koja zna što čini. Motovun se pojavio kao alternativa Pulskom festivalu, tada manifestaciji okoštaloj u državotvorne norme, jer sve je u to doba još bilo pod utjecajem politike, pa tako i film. Ponudili su veselu alternativnu, briljanti koncept koji je uspio i vjerujem da će tako nastaviti i nakon preseljenja - kazao je Kulenović.
Rajko Grlić, redatelj
Puno. Motovun film festival značio mi je puno. Osnovali smo ga Boris T. Matić i ja. Nastao je iz Imaginarne akademije u Grožnjanu. Bio je to pokušaj da se napravi nešto što otvara prozore tada vrlo klaustrofobične kulture u Hrvatskoj. Nismo imali namjeru osnivati jos jedan filmski festival. Željeli smo napraviti događaj na kojem bi se skupljali pisci, slikari, filmaši,koji bi bio mala slobodna zona van svih političkih, dogmatskih, nacionalni kategorija koje su prevladavale u kulturi. Događaj na koji bi bez ikakve pompe dolazili veliki režiseri iz čitavog svijeta i sjedeći na ulici danima razgovarali s klincima i klincezama kojima je to puno značilo. Uz to bio je to i i pokušaj da pomognemo centralnoj Istri koja je tada bila pusta. Iz jednog gradića koji je bio na rubu bankrota napravili smo nešto što je za tisuće i tisuće mladih postalo pojam slobode, veselja, avanture.
Žao mi je da je ta divna priča završila na ovaj način i da ga je Igor bio prisiljen odnijeti na neke drugo mjesto. Žao mi je prije svega da županija, koja bi to morala, nije shvatila koje su kulturološke vrijednosti tog događaja za Istru i koliko je Motovun promijenio sliku Istre. U pomami za turistima, apartmanima i velikim hotelima zaboravili da postoje dimenzije ljudskog života koje su ponekad važnije od novca.
