Ukoliko ste izdvojili vremena da pogledate prvu (i valjda jedinu) sezonu “Manijaka” koja se u petak popodne pojavila na Netflixu, vjerojatno ste poput mene s olakšanjem zaključili da se tih deset epizoda mogu pogledati u jednom “cugu” bez osobitih problema: neke naime traju tek malo duže od pola sata.
Glede priče, situacija nije baš jednostavna. U prve dvije epizode razabirete da su glavni protagonisti velike filmske zvijezde Emma Stone i Jonah Hill (još pamtim kad sam ih prvi put gledao zajedno u vrlo zabavnoj tinejdžerskoj komediji “Superbad”), ona je ovisnica o opijatima kojima privremeno zaboravlja obiteljske traume, a on izdanak ugledne obitelji u kojoj je neka vrsta “crne ovce”. Zato se i prijavljuju na pokusno testiranje novih pilula, koje provodi zagonetna korporacija smještena u golemom neboderu, njega primaju bez problema, no njoj treba malo umješnosti i varanja da bi se uključila u krug odabranih.
Zona iluzija
Priča je izložena skokovito, malo naprijed, malo natrag, no negdje oko treće epizode se stabilizira da bi zatim počelo žestoko eksperimentiranje. Njih dvoje se tako poklapaju da pod utjecajem čudne droge počinju živjeti paralelne živote: u jednoj čitavoj epizodi igraju bračni par koji je u potrazi za lemurom otetim od strane trgovca krznima. Da nije jednog narativnog detalja, reklo bi se da ta zbivanja nemaju apsolutno nikakve veze s onim što smo dotad vidjeli. To dakako nije kraj. Već u narednoj epizodi imaju nove identitete, uvodi se motiv izgubljenog završnog poglavlja “Don Kihota” koje čitatelja zarobljava u zoni iluzija, a osobito su čudna ogledala čijim okretanjem mijenjate prostor i perspektivu. Da nije razmjerno konvencionalne završnice, reklo bi se da je “Manijak” (teško je odrediti na koga se odnosi naslov) pandan zakučastim televizijskim proizvodima kakvi su posljednja sezona “Twin Peaksa” ili “Mr. Robot”.
Scenarij je napisao književnik Patrick Sommerville po norveškoj originalnoj seriji iz 2014., a redatelj je Cary Joji Fukunaga, koji je glavni razlog zašto na “Manijaka” treba posebno obratiti pažnju. Naime, dan prije premijere na Netflixu objavljeno je da će on režirati 25. Bonda, koga je već dugo pripremao Danny Boyle. Taj se, međutim, razišao s producentima Barbarom Broccoli i Michaelom G. Wilsonom, sporan im je bio scenarij njegova stalnog suradnika Johna Hodgea (“Trainspotting” i dr.) kao i odabir glumca za glavnog negativca, Poljaka Tomasza Kota (lani je igrao u nagrađivanom “Hladnom ratu” Pawela Pawlikovskog), pa su se kao zamjene spominjali Ridley Scott, Denis Villeneuve, David Mackenzie i njih još nekolicina. Fukunaga uopće nije bio u tom krugu, pregovori su se vodili u krajnjoj tajnovitosti, da bi naposljetku definitivna odluka bila donesena u četvrtak. Možda tu još bude izmjena, redatelj se već spremao početi raditi na hororu Stephena Kinga “Ono”, da bi odustao u posljednji trenutak i zadovoljio se funkcijom koscenarista, međutim, serijal o Jamesu Bondu krupniji je projekt i malo je vjerojatno da će Broccoli i Wilson dozvoliti još jednu krupnu kadrovsku rošadu.
Neobični interesi
Tko je zapravo Cary Joji Fukunaga (često se potpisuje samo kao Cary Fukunaga)? Iako prezime sugerira azijsko podrijetlo (otac mu je američki Japanac treće generacije, rođen za 2. svjetskog rata u logoru u koji je država smještala potencijalne “neprijatelje”), tragovi druge rase na njegovu se licu ne vide, djeluje kao čisti bijelac, ali vrlo neobičnih interesa: još kao mladić htio se baviti profesionalnim snowboardingom, da bi se kasnije prebacio na film. Već su mu kratki radovi pobudili pažnju, a prvijenac “Bez imena”, nagrađen u Sundanceu za režiju, bio je neosporno remek-djelo, socijalna drama o izbjeglicama iz Latinske Amerike koji ilegalno putuju vlakom u “obećanu zemlju”. Nepredvidljivost u izboru tema potvrdio je drugim filmom, novom vezijom “Jane Eyre” s Miom Wasikowskom i Michaelom Fassbenderom, kaligrafski dotjeranom ekranizacijom književnog klasika, no redateljska zvijezda postao je tek zahvaljujući prvoj sezoni “Pravog detektiva”, za koju je dobio nagradu Emmy. Reputaciju je potvrdio i ratnom dramom “Zvijer bez nacije”, za koju bi Idris Elba vjerojatno dobio nominaciju za Oscara, da je nije producirao Netflix i postavio svoje uobičajene uvjete, da film istodobno bude dostupan u kinu ali i na njegovim “streaming” uslugama. Nakon što je odustao od režije filma “Ono”, vratio se Netlixu i snimio “Manijaka“.
Italian actress Monica Bellucci and British actor Daniel Craig pose during a photocall to promote the 24th James Bond film 'Spectre' on February 18, 2015 at Rome's city hall. AFP PHOTO / TIZIANA FABI
Datum premijere
Nekad bi to bio glavni razlog da ne dobije novog “Bonda”. Serijal su naime etablirali britanski profesionalci poput Terencea Younga, Guya Hamiltona i Lewisa Gilberta, zatim montažeri John Glen i Roger Spottiswoode, pa majstori velikih budžeta kao Martin Campbell i Novozelanđanin Lee Tamahori, da bi Marc Forster (“Zrno utjehe”) bio prvi redatelj s obiljem festivalskih priznanja. Bilo je to krajem prošlog desetljeća kad je postalo jasno da “Bondu” treba više stila, no pravu formulu pronašao je tek Sam Mendes, dobitnik Oscara za “Američku ljepotu”, čiji je “Skyfall” uveo mnoštvo novina, mračan dramski ton, pa čak i junakovo eluzivno priznanje mladenačkih gay iskustava: nimalo slučajno, postao je to financijski najuspješniji film u serijalu.
Fukunaga je prvi Amerikanac koji će režirati “Bonda” (Broccoli i Wilson uporno su odbijali javne ponude Quentina Tarantina, što se iz današnje vizure ne čini osobito opravdanim) i napraviti možda još radikalnije izmjene od Sama Mendesa. Uostalom, u “Manijaku” je pokazao da se dobro snalazi u fragmentarnoj dramaturgiji, hororu, groteski, a svega toga trebalo bi biti napretek u 25. Bondu koji još uvijek nije dobio naslov. Sve će biti dozvoljeno, jer ovo je zadnji film u kojem Daniel Craig igra tu ulogu (ugovor mu istječe i po svoj prilici neće se obnavljati), a da će u pitanju biti nešto posebno očito je i po izmjeni datuma premijere. Dosad je “Bond” obično stizao u kina u studenom, a sada će se pojaviti u veljači 2020. Po svoj prilici bit će još zaokreta (serijal više ne distribuira Sony nego Universal), a 41-godišnji Fukunaga trebao bi se pokazati iznimno sposobnim kormilarom tog zahtjevnog projekta.