‘Tron: Ares u Hrvatskoj je tijekom prvog vikenda skupio samo četiri tisuće gledatelja. Ipak, sklon sam mu dati pozitivnu ocjenu‘

Najlakše je optužiti glavnog glumca za komercijalni podbačaj. Nakon što je za tjedan dana prikazivanja u svjetskim kinima zaradio oko 70 milijuna dolara bruto – što nije mala svota – ali u film je uloženo bar 180 milijuna (po svoj prilici i više, kad se pribroje sekundarni troškovi), tako da nema šanse da "Tron: Ares" ostvari bilo kakav profit, počela su kružiti govorkanja da je problem u tome što Jared Leto ne može izdržati teret skupe franšize.

Rekao bih da je to čista glupost, Leto je ponajprije uistinu dobar glumac, ima već Oscara za "Dobre dilere iz Dallasa" (istina, u kategoriji sporedne uoge) i još pregršt drugih nagrada za filmove različitog žanra, slovi kao poklonik "method" orijentacije i svakako izvođač kojem se mogu povjeriti beskrajno teški zadaci, no da nema karizme za blockbustere, to naprosto nije točno. To što u njima rijetko nastupa, pogotovo u glavnim ulogama, ponajprije je razlog u tome što to najčešće nisu osobito zahtjevni glumački zadaci, a on ponajprije drži do svog renomea.

Ipak, nekako nevoljko odlazite na filmove koji su razočarali već na prvim projekcijama. Nije problem samo u Americi, u Hrvatskoj je tijekom prvog vikenda skupio samo četiri tisuće gledatelja, što je zbilja slabo. Pa kad je taj film još prikazuje u CineStaru u Branimir centru (Branimir Mingle Mall kako ga sada zovu), koji je u četvrtak navačer zjapio prazan, a dva tjedna prije ista dvorana ("jedanaestica") bila je solidno ispunjena na pretencioznom akciću "Jedna bitka za drugom" s Leonardom DiCapriom, dođe vam da se okrenete i odete kući. Srećom, pokretne stepenice nisu radile i odvratile su me od te namjere, nije radila ni prodavaonica kokica i ostalih drangulija, tako da sam se ugurao u dvoranu i ustanovio da sam privremeno jedini posjetitelj (poslije ih je došlo još nekoliko).

Kad je film počeo, u općoj depresiji zaboravio sam da je snimljen u 3-D formatu, to mi isprva nije palo na pamet, jer je trebalo izdržati dvadeset minuta priglupih reklama i nekoliko podnošljivih foršpana, no kad je to prošlo, suočio sam se sa surovom stvarnošću: hoću li se odvući do recepcije četiri kata niže i zatražiti 3-D naočale ili ću provjeriti može li se film gledati i bez njih. Ispalo je da može, slika je tu i tamo bila pomalo mutna, kao i podnaslovi, ali sve se to dalo izdržati, jer je zvuk s glazbom Trenta Reznora i Atticusa Rossa bio bučan i efektan. Ono na što su nas upozoravali, da Jared Leto nije za ovakvu vrstu filma, ispao je najobičniji trač, a jedini problem bio je onaj koga sam znao još dok sam čitao o novom "Tronu": prethodni film iz te franšize snimljen je prije 15 godina i tko zaboga zna što se odigravalo 2010. Ipak, nekako sam se i na to navikao, naprosto sam se usredotočio na aktualnu radnju i nije me bilo briga što se zbivalo u "dvojci", a kamoli u "jedinici".

Leto je posve dobro držao radnju, tamnoputa Jodie Turner-Smith dobro mu je parirala kao negativka Athena, no ona je bila prava "dobrica" u odnosu na zločestog Juliana Dillingera (Evan Peters bio je primjereno iritantan u toj ulozi), koji je trebao biti njezin šef. Malo me razočarala Gillian Anderson, koja je glumila Dillingerovu majku, nije imala bogznakakvog posla, dok je Greta Lee (očito azijskog podrijetla) trebala biti glavna pozitivka, sve do trenutka dok se Leto u ulozi superinteligentnog programa Aresa predomisli glede svoje misije i počne raditi za "dobre" junake. Potkraj se pojavi i Jeff Bridges kao Kevin Flynn, koji je u prvom filmu zakuhao sav taj cušpajz, no tada nas je "Tron:Ares" već skoro osvojio i skloni smo mu dati prolaznu ocjenu. I još da sam ga gledao s 3-D naočalima?! Ipak, ovako je možda bilo bolje.