Turković ruši mit o filmskoj glazbi kao nevidljivoj pratilji priče, glume i režije

Filmska muzika toliko se u filmu uvriježila da smo se prestali čuditi njezinoj čudnosti.

Nakon što smo od ranih nogu natopljeni iskustvom pokretne slike, potpuno nam je normalno da te pokretne slike imaju glazbenu pratnju, a da ta pratnja nije prizorno samorazumljiva. Nitko tko nije odrastao u džungli ne čudi se kad se u filmu vidi par u žitnom polju, a odnekud, misteriozno do nas dopire zvuk gudačkog orkestra.

Na neobični fenomen filmske glazbe smo navikli, a ta je navika - pak - imala nusefekt. Da o njoj ne mislimo. Ili, ako mislimo, mislimo površno.

Začuđeni promatrač

Ovih dana pojavila se jedna knjiga kojoj je intencija razmišljanje o filmskoj glazbi: istražiti čemu ona služi, te - ako služi - kako to čini. Knjizi o kojoj je riječ naslov je “Rasprava o popratnoj filmskoj gl...