U Zagrebu je u 43. godini preminuo Martin Semenčić, višestruko nagrađivani hrvatski dizajner i montažer zvuka, čiji su filmovi prikazivani i na velikim međunarodnim festivalima, u Cannesu i Rotterdamu te na Berlinaleu. Radio je i za različite televizijske produkcije, među kojima i HBO. Na Pula Film Festivalu nagrađen je s četiri Arene za najbolji dizajn zvuka.
Komemoracija će se održati u zagrebačkom kinu Tuškanac u četvrtak u 12, a posljednji ispraćaj na Krematoriju Mirogoj u petak u 16.10 sati.
Semenčić je diplomirao produkciju glazbe i snimanje zvuka u Amsterdamu i Londonu na udruženom programu SAE Instituta i sveučilišta Middlesex, a potom je magistrirao filmsku montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Predavao je i Studij dizajna zvuka na VERNU-u.
Među dugometražnim dokumentarcima na kojima je radio su su "Mitch – dnevnik jednog šizofreničara" (Damir Čučić, 2014.), "Potrošeni" (Borut Šeparović, 2014.), "Rakijaški dnevnik" (Damir Čučić, 2015.), "Buffet Željezara" (Goran Dević, 2017.), "Glasnije od oružja" (Miroslav Sikavica, 2017.) i "Na vodi" (Goran Dević, 2018.). U kratkometražnim je ostvarenjima surađivao s Borisom Poljakom na filmovima "Splitski akvarel" (2009), "Autofocus" (2013) i "Oni samo dolaze i odlaze" (2016). Radio je i na hvaljenoj seriji "Betonski spavači", na HRT-u, koja se bavila suvremenom arhitekturom.
Također je kao dizajner zvuka i montažer slike radio na brojnim televizijskim i radijskim reklamama, glazbenim videima i promotivnim filmovima. Režirao je i montirao radio-drame, radio-dokumentarce i džinglove. Sa Sunčicom Anom Veldić redateljski je potpisao film "Hux Flux" iz 2014. godine, koji se bavio bolesnim psom.
Osim u Puli, nagrade je osvojio i na Liburnia Film Festivalu je, pak, osvojio tri nagrade ("Rakijaški dnevnik"; "Meso", 2018.; "Na vodi"), također za najbolji dizajn zvuka.
U intervjuu kojeg je svojedobno dao za dokumentarni.net pojasnio je: "Dizajner zvuka je relativno nov pojam u Hrvatskoj, a postao je služben s otvaranjem magistarskog studija ‘Oblikovanja zvuka’ na ADU-u prije dvanaest godina. Termin dizajner zvuka u pravilu opisuje čovjeka koji snima, generira, montira, modulira i miksa svoje zvukove kako bi ostvario unikatni zvuk koji se pojavljuje uz film ili neki drugi medij. Za razliku od starinskog sistema gdje bi montažeri zvuka samo montirali već snimljeni zvuk i koristili biblioteke zvukova, mikseri samo miksali dobivene trake, snimatelji zvuka snimali dijalog, efekte i atmosfere, a kompozitori i elektroakustični umjetnici svirali i generirali novu glazbu, dizajner zvuka ne radi po nekom određenom workflowu već u svom poslu kombinira sva dostupna znanja i vještine".
Za kinofilm je govorio također: "Da bi se jedan dugometražni film kvalitetno obradio sigurno je potrebno barem dva, tri mjeseca kako bi se u potpunosti posvetio svakom detalju. Još jedna važna ulogu u kvalitetno pripremljenom projektu igraju i asistenti montaže. Kada nam dođe dobro pripremljen grubi šnit, to ubrzava i olakšava sam posao, a fokus se prenosi na ono najvažnije, svaki detalj filma. Važno je i prepoznati dramaturgiju i atmosferu filma i znati o čemu je film, a ne samo staviti zvuk i muziku koja se tebi sviđa. Ako te dvije stvari znaš dobro spojiti onda znaš da dobro radiš svoj posao".