Film “Ja, Daniel Blake” 80-godišnjeg britanskog veterana Kena Loacha pobjednik je 69. filmskog festivala u Cannesu.
Žiri kojim je predsjedao tvorac “Mad Maxa” George Miller dodijelio je u nedjelju navečer Zlatnu palmu ovom veteranu socijalnog filma, uvjerenom marksistu koji se u svojim angažiranim dramama bavi mahom sudbinom obespravljenih, siromašnih i društveno marginaliziranih.
Pobjednički film “I, Daniel Blake” također je priča o jednom od takvih. Naslovni junak filma ostarjeli je radnik koji nakon srčanog udara ne smije više raditi, ali mu mirovinska komisija odbije umirovljenje. Stoga Daniel Blake prolazi trapnju britanskog zavoda za zapošljavanje i zdravstvene administracije.
Ken Loach karijeru je otpočeo kasnih šezdesetih na TV, što je tipično za britanske režisere njegove generacije. Afirmaciju je doživio svojim drugim filmom “Kes” (1969) koji mu se smatra i najboljim djelom. Loach ima dugu povijest uspjeha u Cannesu. Već je jednom osvajao Zlatnu palmu (2006., za povijesni spektakl o Irskoj “Vjetar koji povija ječam”). Dvaput je osvajao cannesko specijalno priznanje žirija (1990. za “Tajnu agendu” i 1993. za “Kišne stijene”). Godine 1995. je za “Zemlju i slobodu“ u Cannesu dobio nagradu kritike, a za film “Moje je ime Joe” (1998) njegov je omiljeni glumac Peter Mullan dobio i cannesku glumačku nagradu.
Premda je Loachov film - prikazan drugog dana festivala - u Cannesu primljen s umjerenim uvažavanjem, nije ga se uvrštavalo među favorite za nagrade. No, Loachova smjesa socijalne polemičnosti, jetkom humora i dickensovske melodramatičnosti očito se svidjela žiriju.
Ako je nagrada “Danielu Blakeu” blago iznenađenje, isto se može reži i za dvije iduće nagrade po hijerarhiji. Veliku nagradu žirija dobio je kvebečki Kanađanin Xavier Dolan za film “To je samo kraj svijeta”. Riječ je o komornoj drami nastaloj po tekstu kazališnog pisca Jean-Luca Lagarcea.
Film je priča o kazališnom piscu i geju koji preko vikenda odlazi posjetiti svoju obitelj u ruralnoj zabiti, da bi im priopćio kako je teško bolestan i umire. Posebno priznanje žirija - nagradu broj tri po hijerarhiji - dobila je Britanka Andrea Arnold za film ceste “American Honey”. Taj film prati skupinu tinejdžera koji lutaju Srednjim zapadom i preživljavaju kao putujući prodavači časopisnih pretplata. Za oba se filma može reći isto što i za Loachov: u Cannesu su primljeni sa suzdržanim respektom, ali ih se nije držalo favoritima za nagrade.
Nagradu za režiju podijelila su dva redatelja: Rumunj Cristian Mungiu za film “Bakalaureat” te Francuz Olivier Assayas za horor “Personal Shopper” sa Kristen Stewart koji je na press projekciji bio - izviždan! Žiriju se jako svidio i iranski film “Trgovac” Asghara Farhadija, prikazan posljednjeg dana festivala. Millerov žiri dodijelio je Farhadiju nagradu za scenarij, a glavni glumac iz tog filma Shahab Hosseini nagrađen je za najbolju mušku ulogu.
Nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je Filipinka Jaclyn Jose za ulogu trafikantice koja pomalo dila drogu u izvrsnom filmu “Ma’Rosa” režisera Brillantea Mendoze.
Tko su gubitnici? Najveći je svakako njemački film “Toni Erdmann” autorice Maren Ade koji se spominjao kao prvi kandidat za Zlatnu palmu, da bi na kraju ostao praznih ruku, a prava je bruka što nagradu nije dobila makar senzacionalna glumica iz tog filma, Sandra Hüller.
Očekivala se i pokoja nagrada za rumunjski film “Sieranevada” Cristu Puiua, no i on je na koncu ostao praznih ruku.