Ove subote na svečanoj će akademiji u Berlinu biti dodijeljene 36. europske filmske nagrade (EFA). Riječ je o priznanju koje glasovanjem dodjeljuje članstvo Europske filmske akademije, što znači da je i po načinu dodjeljivanja i po tipu glasovanja EFA europska inačica Oscara. Nagrade EFA utemeljene su 1988., a po tradiciji nagrada se svake druge godine dodjeljuje u jednoj od europskih prijestolnica, a svake druge u gradu sjedišta Akademije - Berlinu.
Ovogodišnje nagrade EFA imaju zašto sa zanimanjem iščekivati i hrvatski filmski profesionalci. Među nominiranima se, naime, ovaj put nalazi i jedan hrvatski film. Riječ je o filmu "Sigurno mjesto" splitskog redatelja Jurja Lerotića koji je nominiran u kategoriji "Europsko otkriće". Riječ je o kategoriji u kojoj se natječu najbolji europski debitantski filmovi.
Konkurenciju "Sigurnom mjestu" u toj kategoriji čini pet filmova: španjolsko-baskijski "20.000 vrsta pčela" redateljice Estibaliz Urresola Solaguren, britanski "Kako se poseksati" Molly Manning Walker, ukrajinski "Palisada" Filipa Sotničenka, danski "Tiha migracija" Malene Choi i francuski "Vincent mora umrijeti" Stephena Castanga. Lerotićevo "Sigurno mjesto" ovom je nominacijom zaokružilo respektabilni festivalski put tijekom kojeg je film osvojio nagrade u Locarnu, Sarajevu, Ljubljani, Trstu, Cottbusu, Šangaju, Sofiji, Ateni, Lisabonu i još kojekuda. "Sigurno mjesto" - međutim - ima i jake konkurente za nagradu EFA. Baskijski film "20.000 vrsta pčela" dobitnik je Srebrenog medvjeda u Berlinu, a "Kako se poseksati" Britanke Manning Walker nagrađen je kao najbolji film canneskog programa Izvjestan pogled. Moglo bi se nagađati da hrvatski film ima približno treće najveće šanse od šest pretendenata - dakle, nipošto neznatne, ali ipak nakon dva filma koji su favoriti.
Što se tiče glavnih nagrada - onih za najbolji film, režiju i scenarij - ove je godine utrka jako neizvjesna. Za najbolji film nominirano je pet naslova: canneski pobjednik "Anatomija pada" redateljice Justine Triet, "Palo lišće" Finca Akija Kaurismakija, "Zelena granica" legendarne Poljakinje Agnieszke Holland, "Ja, kapetan" Talijana Mattea Garronea i "Zona interesa", film Britanca Johnatana Glazera snimljen na njemačkom jeziku i s njemačkim glumcima. Svi su ti filmovi ujedno nominirani i za režiju. Također, četiri od njih (svi osim "Ja, kapetan") nominirani su i za scenarij. Među njima će očito biti i budući pobjednik u glavnim kategorijama.
Što se tiče glumačkih nominacija, među nominiranima ovaj put nema globalnih anglo-holivudskih zvijezda, s izuzetkom Danca Madsa Mikelsena koji je nominiran za film koji je snimio u domovini: povijesni spektakl "Obećana zemlja" Nikolaja Arcela. Kuriozitet je i to da je sjajna njemačka glumica Sandra Hüller nominirana za dvije uloge - upravo u dva filma najveća favorita, "Anatomiji pada" i "Zoni interesa".
ANATOMIJA PADA (Justine Triet)
Film ne baš poznate Francuskinje Justine Triet pretvorio se u iznenađenje ovoproljetnog Cannesa gdje je neočekivano osvojio Zlatnu palmu. "Anatomija pada" sudska je drama o uspješnoj književnici (Sandra Hüller) koju optuže da je ubila frustriranog i manje uspješnog supruga. Film francuske autorice ima četiri nominacije, a već je nagrađen za montažu. Pobjednici Cannesa (dakako, ako su europski) gotovo po pravilu dobiju nominaciju za nagradu EFA, no ne pobjeđuju nužno: omjer je otprilike pola-pola. Kako god, "Anatomija pada" spada u uže favorite, a glavna glumica Hüller sigurno će dobiti EFA-u. Jedino nije jasno za koji film, jer je nominirana za - dva.
PALO LIŠĆE (Aki Kaurismaki)
Popularni finski redatelj Aki Kaurismaki vratio se filmom "Palo lišće" u formu nakon podulje kreativne krize. Film je humorna melodrama o radnici koja se trsi svog dragog izbaviti od alkoholizma. Film ima čak pet nominacija - najviše od svih nominiranih uz izuzetak "Zone interesa". Nominirano je i oboje glavnih glumaca - Alma Pӧysti i Jussi Vatanen. Ipak, konačna pobjeda finskog filma predstavljala bi nemalo iznenađenje.
ZELENA GRANICA (Agnieszka Holland)
Film iskusne poljske majstorice Agnieszke Holland stekao je neočekivani publicitet kad je ministar konzervativne poljske vlade u odlasku optužio Holland za antipoljsku propagandu i usporedio je s nacistima. Razlog za to bio je nimalo laskav prikaz poljskog tretmana bliskoistočnih izbjeglica na bjeloruskoj granici. Tretman koji - uzgred - izgleda kao cvijeće kad ga se usporedi s onim što se događalo kod nas na Kordunu.
Redateljica s desetljetnim američkim stažem snimila je ansambl dramu koja prati izbjeglice, NGO-ovce, lokalne stanovnike i jednog od poljskih graničara. To je ozbiljan politički film ozbiljne europske autorice, i - možda - iznenađenje iz potaje.
JA, KAPETAN (Matteo Garrone)
Još jedan film koji tematizira migrante. Junak Garroneova filma je mladac iz Senegala koji plati prijevoz da bi se kao ilegalni domogao Italije. Nakon što proživi Saharu, pljačke, čak i ropstvo, nađe se u situaciji da potpuno nevičan upravlja brodom punim migranata u vodama Lampeduse. "Io, Capitano" djelo je napuljskog režisera Garronea poznatog po filmu "Gomorra". "Io, Capitano" je upravo u njegovu stilu - slikovit, raskošan, možda i bedekerski. Prema nekim objektivnim referencama, "Io, Capitano" je autsajder. Ima i najmanje nominacija - dvije. Ali - zbog brojnih glasača talijanski su filmovi često znali nerazmjerno predobro prolaziti na EFA-i, pa je iznenađenje moguće.
ZONA INTERESA (Jonathan Glazer)
Film britanskog redatelja zagrebačka je publika upravo ove subote u prilici vidjeti na Human Rights Film Festivalu. "Zone of Interest" film je koji prati obitelj zapovjednika koncentracijskog logora u Auschwitzu, Rudolfa Hӧssa. Glavni lik filma je Hӧssova supruga Hedwig (Sandra Hüller) koja praktički uz žicu tvornice smrti vodi ubavo kućanstvo s dječicom, kolačima i vrtom. Glazerov film ima najviše - pet - nominacija, a već je nagrađen nagradom za najbolji zvuk. Riječ je o vjerojatno najboljem filmu među ovih pet, no tako je bilo i u Cannesu pa je svejedno pobijedila "Anatomija pada". Britanske filmove katkad se na EFA-i doživljava kao "nedovoljno europske", pa prolaze lošije od zasluženog. S ovim ne bi trebalo biti tako, jer je ipak snimljen u Poljskoj, na njemačkom jeziku i s njemačkim glumcima. Nagradu bi mogla dobiti Hüller koja je - paradoksalno - rival sama sebi: nominirana je za dva filma.