Najznačajnija vrlina dobre tragikomedije - i u književnosti i na filmu - jest spremnost da svoju tragikomičnu premisu bez podilaženja sentimentalnosti izvede do kraja. Niz nesretnih događaja ne smije biti ispeglan u sretan završetak, a tragikomični junak ne smije, na štetu etičke katarze, dočekati iskupljenje za svoje prijestupe. Udžbenički primjer pametne tragikomedije pronalazimo u kolumbijskom "Pjesniku" Simóna Mese Sota, raspravi o mitomaniji i kompromisima umjetnosti. Soto umjetnost parodira i samim kadriranjem filma: samosvjesno nesavršena, nespretna kamera uokvirena je izblijedjelim rubovima vinjete, kao da je priča koju prikazuje mnogo pitoresknija nego što jest. Naslov filma, slično, parodira svojeg antijunaka. Izvanredno odbojni sredovječni gubitnik Oscar Restrepo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....