Raffaela Carrà (78), svestrana talijanska i španjolska estradna, ponajviše televizijska zvijezda, umrla je u ponedjeljak u Rimu, nakon duge bolesti koju je do samoga kraja skrila od svoje publike. Milanski Corriere della Sera objavio je vijest pod naslovom: „Raffa, regina della tv“ (Raffa, kraljica televizije). Taj naslov, dakako, ne obuhvaća sve što je Carrà radila za publiku i pred njom, ali nudi točan tonalitet.
Rođena u Bologni, utjelovila je kulturalne karakteristike toga grada, tihoga i otvorenoga, sklonoga uživanju u društvu. Lani ujesen ju je engleski dnevni list The Guardian proglasio evropskim seksualnim simbolom, „kulturalnom ikonom koja je Evropu poučila radostima seksa“. A to je postigla eskivirajući vulgarnost a zapravo i banalnost, bez direktnih poruka, bez pokreta kojima bi sugerirala išta. Najdalje je u tom smjeru otišla inaugurirajući ples „tuca tuca“ (u prvi mah cenzuriran, sve dok ga s njom nije otplesao i Alberto Sordi, zlatni rudnik kojemu se nisu usudili išta prigovoriti), daleko suzdržaniji od rock-and-rolla, ali podstavljen nevinom erotikom. Na kraju su ga u vrtićima plesale redovnice s djecom koju su odgajale.
Pravim imenom Raffaella Maria Roberta Pelloni, kći slastičara iz Romagne i sicilijanske majke, urođeni talent glazbe i plesa, sa 8 godina upućena je u Rim, u Nacionalnu akademiju plesa koju je osnovala i vodila Jia Ruskaja, a onda u Eksperimentalni kinematografski centar. Glumiti je počela kao curica 1952, sredinom šezdesetih su joj okačili umjetničko prezime Carrà; do početka sedamdesetih je ostvarila popriličan broj uloga u talijanskim i američkim filmovima (među partnerima joj je bio i Frank Sinatra).
Od tada se koncentrirala na estradu, kombinirajući ples, pjevanje i konferansu - ali prvi skandal je izazvala pokazavši pupak na špici Canzonissime 1969. Od sredine sedamdesetih najčešće pjeva, a među glavnim uspješnicama su A far l'amore comincia tu, zatim Fiesta.
U toku karijere, rekla je za tjednik TV Sorrisi e Canzoni, prodala je više od 60 milijuna ploča, stekavši 22 zlatne odnosno platinske.
Smislila je nekoliko dugotrajnih formata televizijskog showa: U Italiji Pronto Raffaela, Buonasera Raffaela, Fantastico, Carràmba! Che sorpresa!, u Španjolskoj ¡Hola, Raffaella!
Treba se sjetiti njezine pjesme Luca, prve u kojoj se u Italiji govorilo o homoseksualnosti, otvoreno a bez jadanja. Nečuveno za tadašnju Italiju, skandalozan izazov za tadašnji Vatikan. „Nije čudo da je Carrà postala ikonom gay populacije“, naglasio je The Guardian. Usput, bila je heteroseksualna do srži, ali je znala zavoljeti i podržati one podcijenjene, koji nisu imali šanse. Nije mogla roditi, pa je usvojila gomilu djece na daljinu. Tvrdila je da joj je to najveći uspjeh.