Veliki francuski redatelj Alain Resnais, pionir novog vala, preminuo je u subotu navečer u Parizu u 91. godini.
Uz Jeana-Luca Godarda i Françoisa Truffauta, bio je jedan od glavnih protagonista francuskog novog vala, iako je više navrata izjavio kako se “ne osjeća potpuno dijelom tog pokreta”, već se svrstavao u skupinu redatelja i pisaca sklonijih modernizmu i lijevim političkim idejama, a u kojoj su još bili Agnčs Varda, Chris Marker, Jean Cayrol, Marguerite Duras i Alain Robbe-Grillet.
Obje žene suradnice
Rođen je 1922. godine u gradiću Vannesu u pokrajini Bretanji, jedna od njegovih prvih inspiracija bio je nadrealizam Andréa Bretona, a na filmsku scenu stupa 1955. godine i to kratkim dokumentarcem “Noć i magla”, koji se bavio nacističkim koncentracijskim logorima. Proslavio se filmom “Hirošima, ljubavi moja” iz 1959. godine, koji je spisateljici Marguerite Duras priskrbio nominaciju za Oscara za originalni scenarij, kao i filmom “Prošle godine u Marienbadu”, koji je osvojio Zlatnog lava 1961. u Veneciji i jako je utjecao na Davida Lyncha.
Na berlinskom festivalu dvaput je osvojio Srebrnog medvjeda i to za filmove “Pušenje/Nema pušenja” i “On Connait la Chanson”, a 2009. godine u Cannesu mu je uručena nagrada za životno djelo. Valja izdvojiti i filmove “Muriel” koji se bavi alžirskim ratom, “Moj američki ujak” koji je Gérarda Depardieua lansirao u filmsku elitu 1980. godine, kao i “Vous n’avez encore rien vu” iz 2012.
Mnoge svoje filmove radio je u obiteljskom okruženju: njegova prva žena Florence Malraux bila mu je pomoćnica redatelja na gotovo svim filmovima od 1981. do 1996., a dvije godine kasnije oženio se glumicom Sabine Azméa, koja je glumila u većini njegovih filmova još od ranih 80-ih, a vjenčali su se u engleskom Scarboroughu.
Nagrada za inovaciju
Najbliži prijatelji i rođaci zvali su ga bonvivanom, a aktivan je bio i u poznoj dobi: komedija “Aimer, boire et chanter” (Voljeti, piti i pjevati), zasnovana na komadu Alana Ayckbourna, bila je prikazana na ovogodišnjem Berlinaleu, gdje je nagrađena za inovaciju. Načetog zdravlja, Resnais nije prisustvovao dodjeli nagrade, već je po nju poslao svog dugogodišnjeg producenta Jean-Louisa Livija koji je i prvi izvijestio o redateljevoj smrti. izjavivši kako je redatelj umro “okružen obitelji”.
“Snimati filmove je lijepo, ali gledati filmove još je ljepše”, običavao je govoriti Resnais. Gledati Resnaisove filmove, slažu se gledatelji, bilo je još ljepše.