Nedavno preminuli redatelj Tomislav Radić snimio je u karijeri nekoliko zanimljivih filmova.
No, u filmskoj kulturi ostao je zapamćen ponajviše po “Živoj istini”, svom prvom filmu iz 1972. U jugo-modernizmu - iskreno - bilo je puno boljih filmova od “Žive istine”. Ali, Radićev prvijenac ostao je upamćen jer je bio među rijetkim filmovima o urbanim ženama. U kinematografiji koja je bila (pa i ostala) mačistička, pa i mizogina, to je bio rijetki film o kojem se žene nije kinjilo ili silovalo, nego je kamera sa zanimanjem ulazila u njihovo kupatilo i sobu.
Emocionalni kosturi
Film Vanje Sviličić “Zagreb Capuccino” nije “Živa istina”. Razlika među tim filmovima je dosta, među inim i ta što je Radićev film modernistički puzzle, a “Zagreb Capuccino” klasično ispripovijedana...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....