Veliki povratak kino-dokumentarca u posljednjih desetak godina prouzročio je i nastanak novog, intrigantnog hibrida - a to je animirani dokumentarni film. Animacija - dugo privilegirano sredstvo fantastike i bajke - u suvremenom se filmu sve češće pretvara u medij za osobnu ispovijest i pripovijedanje istinitih priča. Počevši od izraelskog “Valcera s Bashirom”, preko “Persepolisa” i “Slike koja nedostaje”, animirani “faction” postao je ozbiljan kinematografski trend, trend koji je stvorio neke od najvažnijih filmova protekle dekade.
Mučno odrastanje
U tom nizu animirane kino-memoaristike ili kino-autobiografije nalazi se i jedan film koji je ovih dana krenuo u limitiranu hrvatsku distribuciju. To je belgijski crtić “Coleur de piel: miel” (“Boja kože: med”, u Hrvatskoj preveden “Usvajanje odobreno”), film kojeg - slično kao “Persepolis” - u suautorstvu potpisuju autor izvornog stripa i filmski režiser.
Filmski režiser u ovom je slučaju Francuz Laurent Boileau, a autor stripovskog predloška i autor filma Jung Sik-jun, belgijski crtač i stripaš korejskog podrijetla.
Rođen 1965. u Koreji, Jung je podrijetlom siroče odraslo u domu za nezbrinutu djecu američkog misionara velečasnog Holta. U okviru programa masovnog usvajanja korejske siročadi (često ratne), mali Jung u petoj godini života dospije u Belgiju. Usvaja ga valonska obitelj Henin koja već ima četvero djece, a nakon Junga usvojit će još jednu korejsku djevojčicu. Među belgijskim katoličkim obiteljima običaj usvajanja je raširen, pa Jung pristiže u brojnu obitelj i mali grad koji vrvi azijskom djecom.
U “Usvajanje odobreno”, Jung pripovijeda povijest tog odrastanja. Ono nije lišeno muka. Jung je istraumatizirano dijete nesigurno u svoj identitet, moreno ljubomorom i samodestruktivno.
Otkriva crtanje
Heninovi su katkad teški odgojitelji koji se ne libe nevaljalstva kažnjavati korbačem i konjskim bičem. S druge strane, Jung se i doima kao dijete koje biste izdevetali: glumeći Wilhelma Tella jednom sestri zamalo izbije oko, krade u svlačionici, a iz katoličke škole je izbačen jer je krivotvorio svjedodžbu. Pri tom Jung prolazi sve traume usvojenja, traume koje se ponekad zaboravljaju u najčešće olakim, frivolnim hrvatskim raspravama o usvajanju. Svog podrijetla se isprva stidi. Potom ga počinje mistificirati.
U jednoj fazi, sviđa mu se “biti” Japanac pa preko japanofilije “prisvaja” kosooki izgled. Tek kad upozna obitelj stvarnih Korejaca počinje razumijevati kulturu iz koje potječe i potiskuje stid, kanalizirajući ga kroz kreaciju: crtanje. Još je zamršeniji Jungov odnos s roditeljima, poglavito s majkom. Pun faza ljubavi i mržnje, odnos u nekim trenucima pada tako nisko da Jung u pubertetu bježi u azil kod svog vjeroučitelja.
Predoslovan narator
“Usvajanje odobreno” je - ukratko - autobiografska priča o jednom turbulentnom djetinjstvu, što je podžanr koji u frankofoniji ima dugu i literarnu ( Sarraute, Pagnol) i filmsku ( Truffaut) tradiciju. Jung svoju autobiografiju pripovijeda kroz smjesu dokumentarnih materijala (uključujući kućne 8mm snimke), stvarnih dokumentarnih snimaka (u kojima “glumi” sebe kao odraslog), te animacije, koja u filmu vremenski dominira i u kojoj Jung evocira vlastita sjećanja. Film je animiran punom animacijom, crtežom koji kombinira realističku pozadinu i blagu stilizaciju lika, po čemu se jasno vidi da izlazi iz belgijske škole stripa.
Dojam je - međutim - da u nekim trenucima Jung i Boileau ne vjeruju koliko bi trebalo vlastitoj slici i njezinoj sugestivnosti.
Animaciju često pokriva narator koji nam doslovno i eksplicitno “crta” ono što slika sasvim jasno nagoviješta. Ta deskriptivna doslovnost je možda i glavna mana ovog zanimljivog animiranog dokumentarca.